Što je posjed imovine?

Posjed imovine je vršenje fizičke kontrole nad materijalnom imovinom ili zakonsko pravo kontrole nad imovinom koja nije materijalna. Na primjer, osoba može dobiti fizičku kontrolu nad zemljom, zgradom, umjetninama, nakitom ili stokom. On također može imati zakonsko pravo kontrolirati nematerijalnu imovinu, kao što je robna marka ili zaštitni znak. Dodatno, postoji dio definicije posjeda imovine koji uključuje namjeru osobe koja ima kontrolu nad imovinom. Za osobu koja ima kontrolu nad imovinom s namjerom da je posjeduje kaže se da posjeduje imovinu, dok osoba koja nema namjeru posjedovati ima samo skrbništvo nad imovinom.

Definicije posjedovanja imovine mogu se razlikovati, ali najčešće uključuju kontrolu nad predmetnom imovinom. Za osobu se kaže da posjeduje fizičku imovinu ako ima kontrolu nad njom. Na primjer, osoba koja ima kontrolu nad automobilom ili zgradom ima posjed imovine. Isto vrijedi i za stvari kao što su stoka ili osobne dragocjenosti.

Ponekad se u rasprave o posjedovanju imovine uključuje i nematerijalna imovina. U takvom slučaju osoba može imati posjed imovine ako ima zakonsko pravo njome upravljati. Na primjer, za osobu se kaže da posjeduje dionice ako ima zakonsko pravo kontrolirati ih. Isto se može primijeniti na stvari kao što su zaštitni znakovi, pa čak i kredit.

Zanimljivo je da se osoba može smatrati posjednikom imovine čak i ako trenutno nema imovinu u ruci. Na primjer, ako osoba posjeduje zgradu koja se nalazi u cijeloj zemlji u kojoj živi, ​​još uvijek se kaže da je u posjedu imovine. Isto tako, osoba ne mora fizički biti u svom automobilu da bi ga posjedovala.

Namjera također igra ulogu u definiranju posjeda imovine. Na primjer, stranka ima posjed imovine ako ima kontrolu nad njom s namjerom da je zadrži ili posjeduje. Međutim, ako ga samo namjerava koristiti ili ga privremeno zadržati, ima samo skrbništvo nad imovinom. Na primjer, ako je zaposlenik zadužen za održavanje zgrade tvrtke dok je njegov poslodavac odsutan, za njega se ne kaže da posjeduje zgradu. Umjesto toga, on ima skrbništvo nad njim, a njegov poslodavac zadržava posjed.