Klijenti ili igrači koriste poslužitelj za igre za pokretanje računalnih igara za više igrača putem interneta. Poslužitelji su smješteni lokalno ili udaljeno. Onima koji se nalaze lokalno mogu pristupiti oni na lokalnom intranetu, a onima koji su smješteni na daljinu mogu pristupiti iz cijelog svijeta. Računalne i video igre koje se mogu igrati na poslužiteljima igara često zahtijevaju članarinu u zamjenu za pristup.
Poslužitelj za igre može se definirati na tri načina: kao računalni program koji se koristi za opsluživanje zahtjeva klijenata, kao računalo koje hostira takve programe ili kao softverski/hardverski sustav koji se koristi za baze podataka, datoteke i poštu. Sve tri definicije imaju tendenciju da budu međuovisne jedna o drugoj. Poslužitelj za igre bit će i fizičko računalo koje se koristi za hostiranje programa i sam program.
Hardver poslužitelja razlikuje se od uobičajenih računala na mnogo načina. Poslužitelj može uštedjeti kritični prostor tako što nema grafičko sučelje ili monitor, ili izostavlja audio i USB sučelja i mogućnosti. Poslužitelji često moraju raditi neprekidno bez isključivanja, moraju biti tolerantni na greške i, što je najvažnije, moraju imati sigurnosnu kopiju. Operativni sustavi (OS) koje koriste poslužitelji obično su jednostavni u usporedbi s operativnim sustavima koje koriste računala, jer se od njih zahtijeva da obavljaju manje zadataka.
Osoba može lokalno ugostiti takav poslužitelj, ako želi. Oni se obično nazivaju poslužiteljima za slušanje, a ne namjenskim poslužiteljima, jer domaćin može sudjelovati u igri sa svojim klijentima. Ovo se obično izvodi na bazi lokalne mreže (LAN), što znači da se veza s poslužiteljem može lako prekinuti i bit će ako, na primjer, host prestane igrati. Poslužitelj je također pod dodatnim opterećenjem, jer i domaćin i korisnici igraju igru. Ovi poslužitelji obično imaju manji broj korisnika.
Namjenski poslužitelj je skuplji i obično ga daljinski hostira davatelj igre. Pokreće se neovisno o bilo kojem od igrača ili klijenata. To znači da je poslužitelj bolje u mogućnosti pružiti platformu za igre stotinama, ako ne i tisućama igrača. Kapacitet za korisnike ovisi o veličini poslužitelja i broju namjenskih poslužitelja povezanih s bilo kojom igrom za više igrača.
Treća, rastuća opcija je da poslužitelj za igre prijeđe s formata poslužitelja za slušanje ili namjenskog poslužitelja, za koji oba zahtijevaju da pojedinačni host ili host tvrtka fizički kupi hardver i softver, na računalstvo u oblaku i poslužitelje u oblaku. U računalstvu u oblaku, tvrtka pokreće veliki broj poslužitelja, a druge tvrtke iznajmljuju prostor poslužitelja za pokretanje svojih web stranica i usluga. Tvrtke koje se bave igrama, posebice novoosnovane tvrtke, mogu se odlučiti angažirati tvrtku koja će kontrolirati svoje namjenske poslužitelje iz daljine dok se one koncentriraju na samu igru.