Postoskudica je teoretski kraj gospodarstva i oskudica koja je rezultat izrazito niskih cijena ili besplatnih dobara i usluga. Da bi se postiglo stanje nakon oskudice, resursi moraju biti pretjerano obilni ili neograničeni. Nekoliko predloženih metoda za održavanje visoke razine resursa su molekularni sastavljači i svemirsko rudarenje, od kojih su obje vrlo teoretske od 2011. Osim masovnog obilja, resursi moraju biti pravedno raspoređeni na sve na zemlji, bez predrasuda o rasi, religiji, lokaciji ili bilo koji drugi faktor. Rad u društvu nakon oskudice uglavnom je automatiziran i može biti potreban minimalan nedobrovoljni rad, iako dobrovoljni rad još uvijek postoji.
Prvi korak do post-oskudice je poraziti oskudicu posjedovanjem ogromnog obilja opipljivih resursa. Ti resursi uključuju drvo, metal, kamen, hranu, inteligenciju, energiju i druge resurse koje ljudska populacija svakodnevno koristi. Većina stručnjaka kaže da je ogromno obilje dovoljno da se kvalificira za ovo društvo, dok drugi kažu da resursi moraju biti neograničeni. Još jedna sporna točka su nematerijalni resursi, kao što je vrijeme, za koje neki stručnjaci kažu da se moraju osvojiti da bi se doista takvo društvo.
Iako Zemlja sadrži golemu količinu prirodnih resursa, ta količina nije dovoljna da zadovolji sve ljude na neodređeno vrijeme bez straha od iscrpljivanja. Ovo ostavlja dvije visoko teorijske prakse za razmatranje. Molekularni sastavljač je uređaj koji uzima molekule i koristi minimalan rad da ih sastavi u određeni proizvod ili resurs. Svemirsko rudarenje uključuje uglavnom automatizirana rudarska postrojenja koja odlaze u svemir, točnije na asteroide, da kopaju resurse kako se Zemlja ne bi iscrpila.
Jednostavno posjedovanje masovnih resursa nije dovoljno; moraju biti pravedno raspoređeni bez obzira na naciju, regiju, ljude ili bilo koje druge čimbenike. Ekstremno niska cijena resursa u društvu nakon oskudice to bi omogućila, ali mnogi stručnjaci kažu da bi vlade i logistika spriječili široku distribuciju. Razlozi za sprječavanje ove distribucije bili bi ostvarivanje dobiti ili osiguravanje da se svi resursi obračunavaju kada budu objavljeni u javnosti; oboje usporavaju stopu distribucije i mogu spriječiti da post-oskudica postane stvarnost.
Drugi dio života u društvu nakon oskudice je eliminacija ili ekstremno smanjenje nedobrovoljnog rada. To je zato što se očekuje da će društvo nakon oskudice biti uglavnom automatizirano, što znači da većina ljudi ne bi imala, niti bi im trebala posao. Dobrovoljni rad, ili rad u kojem ljudi žele sudjelovati bez brige o plaći ili društvenoj potrebi, možda još uvijek postoji u ovom društvu. Većina dobrovoljnog rada bila bi kreativna ili umjetnička, ovisno o pojedinom radniku.