Postmoderna umjetnost je umjetnički pokret koji se obično opisuje kao nastao nakon ili kao odgovor na modernu umjetnost. Iako je ovaj izraz široko rasprostranjen, među kritičarima postoji neslaganje oko toga postoji li postmoderna umjetnost zapravo kao poseban pokret ili je to jednostavno kasnija faza moderne umjetnosti. Datumi koji su predloženi kao obilježavanje početka postmodernog pokreta uključuju 1914. u Europi i 1962. ili 1968. u Sjedinjenim Državama. Trendovi u postmodernoj umjetnosti uključuju pastiš, prisvajanje i korištenje ironičnog afekta.
Kritičke definicije postmoderne umjetnosti razlikuju se u pogledu toga je li postmodernizam, ako uopće postoji, povijesno stanje ili namjerno kretanje. Može se promatrati kao skup karakteristika aktualnog doba, kao u prvoj definiciji, ili kao umjetnost koja reagira na modernizam i izaziva ga u potonjoj. Tematski, umjetnička djela koja se klasificiraju kao postmoderna često se bave potrošačkom kulturom, popularnom kulturom, globalizacijom, suprotstavljanjem visoke i niske umjetnosti te ulogom i vrijednosti umjetnosti u društvu.
Skulptura Marcela Duchampa pod naslovom Fontana ponekad se navodi kao rani primjer postmoderne umjetnosti. Ovaj je rad prvi put dostavljen na umjetničku izložbu u New Yorku 1917. godine, gdje je potaknuo kontroverzu o prirodi umjetnosti. Duchamp, koji je bio član dadaističkog pokreta, kupio je običan pisoar i potpisao ga pseudonimom “R. Džukela.” Prema Duchampu, pisoar je postao umjetnost kada ga je odlučio nazvati umjetnošću, što znači da status objekta kao umjetničkog djela ovisi o kontekstu i percepciji.
Pokreti koji potpadaju pod okrilje postmoderne umjetnosti uključuju instalaciju, multimediju i konceptualnu umjetnost. Uobičajena je hibridizacija oblika i medija, kao u djelu Jenny Holzer. Poznata je po svojim instalacijama u kojima se originalni ili prisvojeni tekstovi prikazuju korištenjem raznih medija, uključujući elektroničke displeje i projekcije. Ovi komadi demonstriraju spoj elektronske umjetnosti s književnošću i dizajnom.
Eklekticizam, jukstapozicija i globalizacija zajedničke su niti u postmodernizmu. Na tragu multikulturalizma i feminističke teorije, postmoderna umjetnost nastoji dekonstruirati tradicionalne narative o rasi, spolu, nacionalnosti i obitelji. Odbijajući priznati razlike između visoke umjetnosti i umjetnosti niskog obrva – na primjer, ilustracije stripova ili umjetnosti grafita – postmoderni umjetnici dalje razbijaju klasne razlike u hijerarhiji umjetničke kritike.
Postmoderna umjetnost odbacuje visoko vrednovanje autentičnosti i originalnosti u modernizmu, tvrdeći umjesto toga da u umjetnosti više ne može biti inovacija ili napretka. Dakle, prema postmodernistima, korištenje tehnika kao što su pastiš, kolaž i parodija jedini su autentični načini za proizvodnju umjetnosti. Prisvajajući povijest, pop kulturu i tradicionalne forme ili tehnike, postmoderni umjetnici manipuliraju postojećim simbolima i narativima.