Poststrukturalizam je moderna filozofska škola mišljenja. Izrastao je iz filozofije strukturalizma i kao odgovor na nju, prema kojoj su mnogi glavni mislioci poststrukturalizma bili izrazito kritični. Ova škola mišljenja jedna je od glavnih pokretačkih snaga današnje filozofije i usko je povezana s postmodernističkom mišlju.
Strukturalizam je kao škola mišljenja postigao svoj napredak tijekom radikalnih pokreta 1950-ih i 1960-ih, posebice u Francuskoj, iako je svoje korijene vukao još s početka 20. stoljeća. Strukturalisti promatraju temeljne strukture implicitne u svim produkcijama kulture i poduzimaju analizu mnogih dijelova koji nešto stvaraju, kako bi bolje razumjeli stvaranje. Lingvistika je bila jedno od prvih područja koje je koristilo strukturalizam u svoju korist, a njegova se primjena brzo proširila na druga područja. Osnovna premisa strukturalizma je da sve stvari imaju strukturu ispod razine značenja i da ta struktura čini stvarnost te stvari.
Poststrukturalizam je rastao kao odgovor na percipiranu pretpostavku strukturalizma da je njegov vlastiti sustav analize na neki način esencijalistički. Poststrukturalisti smatraju da se čak i u ispitivanju temeljnih struktura pojavljuje niz pristranosti, temeljenih na uvjetovanosti ispitivača. U korijenu filozofije je odbacivanje ideje da postoji bilo kakav istinski suštinski oblik kulturnog proizvoda, budući da su svi kulturni proizvodi po svojoj prirodi oblikovani, pa stoga i umjetni.
Ovaj koncept neesencijalizma slavno je proširio Foucault u svojoj Povijesti seksualnosti, u kojoj tvrdi da su čak i rod i seksualna orijentacija izmišljene formacije, te da je naš koncept esencijalističkih predodžbi roda ili seksualnosti pogrešan. Na primjer, on tvrdi da je cijela klasa homoseksualnosti zapravo sasvim novija, izgrađena kulturološkim normama i interakcijom između različitih skupina u društvu, ali bez bitnije kvalitete od, na primjer, ideje ljepote.
Jedan od ključnih trenutaka u povijesti filozofije dogodio se 1966., kada je Derrida održao govor na Sveučilištu John Hopkins. Derrida je bio cijenjen kao jedan od velikih mislilaca strukturalizma, pa je pozvan da opširno govori o toj temi, jer je tek počela dobivati veliku pozornost u američkoj intelektualnoj zajednici. Derridaovo predavanje, “Struktura, znak i igra u ljudskim znanostima”, bilo je oštra kritika strukturalizma, ukazujući na njegova inherentna ograničenja i izlažući neka osnovna načela za novi jezik diskursa.
Poststrukturalizam se bitno razlikuje od postmodernizma, iako ih opći subjekt često smatra jednim te istim. Iako postoje određena područja preklapanja, mislioci jedne škole gotovo se nikada ne poistovjećuju s drugom školom mišljenja. Postmodernizam bitno nastoji identificirati suvremeno stanje svijeta, razdoblje koje slijedi nakon modernističkog razdoblja. Postmodernizam nastoji identificirati određeni spoj i djelovati unutar novog razdoblja. S druge strane, poststrukturalizam se može promatrati kao eksplicitnije kritičko gledište, čiji je cilj dekonstruirati ideje esencijalizma u različitim disciplinama kako bi se omogućio točniji diskurs.