Proces ovrhe je pravni mehanizam putem kojeg vjerovnik ili nositelj založnog prava može legalno dobiti kontrolu nad dijelom imovine od dužnika koji nije ispunio uvjete hipoteke ili ugovora o dugu. Različite države i nacije imaju zakone koji određuju koliko brzo nositelj založnog prava može izvršiti ovrhu nakon propuštenog plaćanja. Vlasnik kuće gubi sva vlasnička prava na nekretnini nakon što nositelj založnog prava odustane od toga.
Kada zajmoprimac ne izvrši pravovremenu uplatu hipoteke, hipotekarna tvrtka obično procjenjuje kaznenu naknadu i obavještava kreditne urede o kašnjenju u plaćanju. Mnogi zajmodavci pokušavaju ugoditi zajmoprimcima koji su kasnili s otplatom hipoteke jer proces ovrhe može biti skup. Agenti za naplatu zaposleni u banci pokušavaju kontaktirati zajmoprimca i naplatiti neplaćeni dug. Zajmodavci se mogu odlučiti za ovrhu zajmoprimaca koji si ne mogu priuštiti plaćanja ili dopustiti zajmoprimcu da pokuša prodaju prije ovrhe.
Prodaja prije ovrhe uključuje zajmoprimce koji nisu u mogućnosti prodati svoje domove jer je tržišna cijena pala ispod salda dugovane hipoteke i sada si više ne mogu priuštiti plaćanje hipoteke. Vlasnik založnog prava pristaje dopustiti zajmoprimcu prodaju kuće za manje od iznosa koji duguje na hipoteci. Ove prodaje su također poznate kao “kratka prodaja”, a i zajmoprimac i nositelj založnog prava moraju dogovoriti cijenu s kupcem prije nego što se kuća može prodati. Zajmoprimci koji uspiju uspješno pregovarati o kratkoj prodaji izbjegavaju ovrhu, ali ako se dogovor ne može postići, zajmodavac obično nastavlja s postupkom ovrhe.
Vlasnik založnog prava podnosi zahtjev lokalnom sudu za ovrhu na kući. Sudac pregledava dokumente koji se odnose i na stavljanje založnog prava i dokaze zajmodavca da je zajmoprimac propustio založno pravo. Zajmoprimci imaju pravo žalbe na ovrhu, ali općenito, ako zajmodavac može dokazati da zajmoprimac ne plaća, sudac dopušta nositelju založnog prava da izvrši ovrhu na kući. Prijenos isprave bilježi se na sudu koji prenosi dom sa zajmoprimca na nositelja založnog prava. Sudski postupak ovrhe završava tako što založni pravac prodaje imovinu i koristi prikupljena sredstva za podmirenje duga dužnika.
Postupak ovrhe može biti skup za nositelja založnog prava u smislu pravnih troškova. Neki nositelji založnog prava prodaju na dražbi oduzete kuće po cijeni ispod tržišne kako bi izbjegli dugoročne troškove održavanja. Zajmodavci koji ne prodaju kuće na aukciji često dobivaju veće ponude tako što prodaju kuće uz pomoć agenata za uvrštavanje, ali agentske naknade i porezi iscrpljuju prihode od prodaje.