Potencijalna evapotranspiracija (PET) je količina evapotranspiracije ili isparavanja koja se može dogoditi ako je u tlu, izvoru vode ili biljkama prisutno puno vode. Stvarna količina evapotraspiracije ograničena je izvorom vode i koristi se za upravljanje vodama u poljoprivredi, građevinarstvu i studijama odvodnje. Ovu količinu moguće je procijeniti pomoću jednadžbi.
Evapotranspiracija se odnosi na isparavanje i transpiraciju koja se događa. Potencijal se odnosi na ukupnu količinu isparavanja koja bi se mogla dogoditi ako ima dovoljno vode. U mnogim slučajevima voda nije dostupna i navodnjavanje postaje neophodno. Proračun potencijalne evapotranspiracije osigurava da se potrebna količina vode koristi u metodama navodnjavanja.
Procjene PET-a mogu se izračunati na tri načina. Prva jednadžba, Thornthwaiteova jednadžba, razvijena je 1948. Penmanova jednadžba također je razvijena 1948. Najčešće korištena jednadžba je Penman-Monteithova jednadžba razvijena 1965. godine, godinama kasnije od prve dvije.
Modeliranje PET-a se obično radi pomoću Penman-Monteithove jednadžbe. Ovo je standardna metoda koju koristi Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO). Alat za procjenu tla i vode (SWAT) i Udruženje građevinskih inženjera (ASCE) koriste ovu jednadžbu kao standardnu metodu, iako s jednom ili dvije izmjene.
Za ispravnu procjenu potencijalne evapotranspiracije potrebni su određeni čimbenici. Za dovršetak izračuna potrebni su sunčevo zračenje, brzina vjetra, srednja dnevna temperatura i relativna vlažnost zraka. Ti se čimbenici mogu mijenjati svakodnevno, što znači da se potencijalna evapotranspiracija mijenja svaki put kada se faktor promijeni.
Ovaj izračun nije točan, jer će vrsta usjeva promijeniti potrebnu vodu. Svaka biljka sadrži puči koji djeluju drugačije. Stomati su pore na površini lista koje ispuštaju vodenu paru i kisik u atmosferu. Otpornost stomata, ili sposobnost vodene pare da prođe kroz list, nepoznat je faktor procjene PET-a.