Potencijalni bruto domaći proizvod, ili potencijalni BDP, mjera je koliki bi bio bruto domaći proizvod neke zemlje da posluje s punom zaposlenošću i koristi sve svoje resurse. Taj je iznos općenito veći od stvarnog bruto domaćeg proizvoda ili BDP-a zemlje. Kao rezultat toga, razdvajanje između potencijalnog BDP-a zemlje i njenog stvarnog BDP-a poznato je kao jaz u proizvodnji. Proizvodni jaz je uzrokovan činjenicom da većina gospodarstava pati od određenih neučinkovitosti, kao što su inflacija, nezaposlenost i vladini propisi, koji ometaju razinu proizvodnje.
Jedan od glavnih ekonomskih čimbenika koji pomaže u mjerenju ekonomske snage je bruto domaći proizvod. BDP zbraja vrijednost svih dobara proizvedenih u određenoj zemlji u određenom vremenskom razdoblju. Ekonomisti promatraju kako BDP u određenoj državi raste i pada, a također provjeravaju kako je u usporedbi s razinama BDP-a koje su postigle druge nacije. Važno je shvatiti gdje razina proizvodnje nedostaje unutar zemlje u usporedbi s onom gdje bi mogla biti, a tu dolazi u obzir potencijalni BDP.
U osnovi, potencijalni BDP je ono što bi bruto domaći proizvod izgledao da su svi različiti aspekti gospodarstva radili na svim cilindrima za vremensko razdoblje koje se proučava. To bi značilo da je puna zaposlena snaga jedne zemlje radila svojim maksimalnim kapacitetom. To bi također značilo da se resursi rudare i pretvaraju u proizvode bez ikakvog suvišnog otpada u procesu.
Naravno, potencijalni BDP je samo ideal kojemu zemlje mogu težiti, ali obično nikad ne dosegnu. To je zato što potrebne okolnosti zbog kojih bi neka zemlja dosegla te razine vjerojatno neće postojati odjednom. Nezaposlenost je veliki uzrok neuspjeha zemalja u dostizanju potencijalne razine proizvodnje. Osim toga, opća neučinkovitost, bilo da je uzrokovana miješanjem vlade ili jednostavnom poslovnom nesposobnošću, također može povući bruto domaći proizvod.
Budući da rijetko postoji prilika kada zemlja može dosegnuti svoj potencijalni BDP, ekonomisti često proučavaju zaostajanje između onoga što zemlja može proizvesti i onoga što zapravo proizvodi. To je poznato kao izlazni jaz. Kada se jaz poveća, to znači da zemlja ne uspijeva iskoristiti sve alate koje ima na raspolaganju. Kao rezultat toga, gospodarski čelnici pokušavaju pronaći načine da minimiziraju taj jaz kako bi proizvodni učinak mogao više sličiti potencijalnim razinama.