Potjera za divljom guskom je potraga koja će se vjerojatno pokazati besmislenom i beskorisnom, kao u “pošli smo u lov na divlje guske za antikvarijatom o kojem nam je rekla, ali ga jednostavno nismo mogli pronaći.” Ovaj engleski idiom koristi se od 16. stoljeća, a prva zabilježena upotreba javlja se u Shakespeareovom Romeu i Juliji. Možda će vas iznenaditi kada saznate da to zapravo nema nikakve veze s divljim guskama, unatoč imenu.
Ovaj žargonski izraz odnosi se na vrstu konjske utrke koja je bila popularna u nekim dijelovima Engleske u 16. stoljeću. U ovoj utrci čopor konja slijedio bi vođu, često usvajajući formaciju koja je nehajno podsjećala na jato gusaka. Ovo je bilo iznimno izazovno, a kladitelji su često komentirali kako je teško predvidjeti ishod jurnjave divljih guska, a kamoli profitirati od nje.
Kada ga je Shakespeare upotrijebio, mislio je to u metaforičkom smislu, govoreći o jednom od Romeovih hrabrih planova kao o “potjeri na divlje guske”, što znači da se Romeo upuštao u pustolovinu koja će se vjerojatno pokazati uzaludnom. O tome je govorio kao o situaciji u kojoj jedna osoba postavlja put koji je teško slijediti, baš kao vodeći konj u jurnjavi divlje guske. Kao što se često događalo sa živopisnim riječima i idiomima u Shakespeareovim djelima, žargonski izraz je pokupila opća populacija.
Nekoliko rječnika iz 18. stoljeća sugerira da je jurnjava na divlje guske izravno povezana s lovom na divlje guske, koristeći poteškoću upravljanja i čuvanja gusaka kao objašnjenje za ovaj idiom. Ovo ilustrira primjer povratne formacije, u kojoj ljudi izmišljaju podrijetlo za riječ ili frazu kako bi došli do objašnjenja koje im ima smisla, umjesto da istražuju stvarni korijen idioma ili riječi.
Potjera na divlje guske u smislu konjske utrke više se ne događa, ali idiom je zaživio u modernom engleskom jeziku. Može se krenuti u takvu jurnjavu za određenom lokacijom, osobom ili objektom ili za apstraktnijim konceptima poput informacija i ideja. Mnogi se ljudi mogu sjetiti nekoliko primjera na koje su bili vođeni, doslovno i metaforički. U oba slučaja, ljudi općenito gledaju na to kao na frustrirajuće gubljenje vremena.