Kada predsjednik Sjedinjenih Država potpiše nacrt zakona, on ili ona imaju mogućnost uključiti potpisnu izjavu. Potpisna izjava koja prati zakon nije se često koristila sve do kasnih 1980-ih. Od tada su predsjednik Ronald Reagan, predsjednik George Bush, predsjednik Bill Clinton i predsjednik George W. Bush sastavili više od 200 potpisnih izjava. Prije Reaganovog predsjedništva, izjava o potpisivanju bila je malo korištena taktika, dogodila se samo 75 puta u 200 godina vladavine.
Potpisna izjava nije zabranjena, iako se tvrdi da se potpisna izjava ne smije smatrati važnijom od potpisanog zakona koji je prati. Međutim, povremeno može biti izjava o tome kako predsjednik namjerava tumačiti zakon u svoju korist.
Na primjer, potpisna izjava predsjednika Georgea W. Busha uz McCainov zakon o pritvorenicima iz 2005., koji zabranjuje mučenje pritvorenih osumnjičenika, umanjila je zakon sugerirajući da će predsjednik provoditi zakon po svom nahođenju. Često izjava o potpisivanju može sugerirati da se zakon miješa u izvršne ovlasti predsjednika i stoga se može primijeniti samo prema potrebi.
Zapravo, američki predsjednik je dužan uključiti potpisnu izjavu ako smatra da zakon na neki način negira predsjedničke ovlasti. Premda bi Kongres više volio da se zakoni primjenjuju na sve u zemlji, te bi radije izradio zakon koji će svi poštovati, izjava potpisivanja može biti argument protiv nužnosti da predsjednik poštuje zakon.
Izjava o potpisivanju općenito se primjenjuje na jedan od tri načina. Može uključivati izjavu da je zakon protivan ustavno definiranim ovlastima izvršne vlasti. Može se upotrijebiti da se pokrene politička stranka i potakne da se ponašaju na određeni način. S druge strane, može preciznije definirati nedostatke u zakonu u nadi da će se potpisna izjava koristiti kao tumačenje od strane sudaca koji provode zakon.
U mnogim slučajevima, Vrhovni sud SAD-a je proglasio da se izjava predsjednika ne smije koristiti za tumačenje zakona. Umjesto toga, tumačenje zakona je cilj pravosudne grane vlasti. Međutim, sudac nije dužan zanemariti potpisnu izjavu prilikom odlučivanja u predmetu.
Zabrinutost zbog uplitanja izvršne vlasti u pokrajinu zakonodavne putem potpisivanja izjava iznjedrila je prijedlog zakona koji bi zapravo negirao potencijalnu snagu potpisne izjave. Prijedlog zakona o potpisivanju izjava predsjednika predložen 2006. zabranio bi sucima da potpisivanje izjava smatraju ovlaštenjem. To bi također omogućilo Zastupničkom domu ili Senatu da prigovore na potpisivanje izjave predsjednika, a ako je potrebno, tuže da se izjava proglasi neustavnom.
Mnogi tvrde da se izjava o potpisivanju kosi s ravnotežom snaga koja je navodno obilježje američke vlade. Valja napomenuti da je ovaj prijedlog zakona unio član Predsjedničine političke stranke. Ovo je manje stranačko pitanje, a jednostavnije pitanje interpretacije u pogledu opsega političke moći koju ima bilo koja grana vlasti.