Potpuna kontrola kvalitete, također poznata kao upravljanje totalnom kvalitetom ili upravljanje totalnom kontrolom kvalitete, pristup je rješavanju kvalitete kroz pomno praćenje u svakoj fazi procesa koji se koristi u tvrtki za proizvodnju proizvoda. Ovaj koncept naglašava stalnu reformu kao odgovor na povratne informacije kako bi pogreške bile što je moguće manje. Postoji niz načina na koje tvrtke mogu provesti potpunu kontrolu kvalitete, ovisno o tome kako su organizirane i koje vrste proizvoda proizvode.
Ovaj pristup upravljanju razvijen je 1940-ih i 1950-ih godina. W. Edwards Deming često je zaslužan za jednu od ključnih osoba u nastanku potpune kontrole kvalitete. Kombinira filozofiju o upravljanju tvornicama i kvaliteti proizvoda iz Japana i Sjedinjenih Država, što je odraz Demingovog rada u japanskim tvornicama. Uz pomoć sustava kao što je potpuna kontrola kvalitete, japanske visoko organizirane tvornice uspjele su se oporaviti od Drugog svjetskog rata i postati značajan doprinos, posebno u tehnološkom sektoru.
U potpunoj kontroli kvalitete naglašava se nekoliko različitih aspekata procesa proizvodnje. Prvi je međusobno povezana priroda tvorničkog rada, s fokusom na odgovornost u malim grupama, zbog čega radnici osjećaju osobnu odgovornost prema tvrtki. To poboljšava moral radnika, što pridonosi većoj učinkovitosti uz proaktivnije rješavanje problema. Kada se u tvornici pojave problemi, oni se podvrgavaju analizi kako bi se utvrdilo što ih je uzrokovalo i kako ih se u budućnosti može spriječiti.
Ova analiza može odrediti uzrokuju li problem unutarnji ili vanjski čimbenici. Unutarnji čimbenici mogu uključivati stvari kao što su neadekvatna obuka, loš raspored radnih prostora i nedostatak osoblja. Stvari koje mogu uzrokovati probleme na vanjskoj razini mogu uključivati probleme kao što su nedosljednosti u opskrbnom lancu. Veliki naglasak stavljen je na sigurnost i pouzdanost na svakom koraku, kao i na promicanje suradnje, inovativnosti i predanosti zaposlenika.
Tvrtke koje koriste potpunu kontrolu kvalitete brinu se o koracima u proizvodnji, vjerujući da provjera metoda rezultira boljim proizvodom. Iako se kvaliteta proizvoda još uvijek provjerava kada su gotovi, pogreške bi se idealno trebale identificirati tijekom procesa, prije nego što proizvod ikad siđe s linije. Ako se problemi ponavljaju ili postanu značajni, može biti potrebna potpuna ponovna procjena procesa i osoblja kako bi se utvrdio korijen problema i riješio ga.