Potpuni glagol rečenice u engleskoj gramatici sastoji se od glavnog glagola i pomoćnih glagola koji idu uz njega. Mogla bi sadržavati čak četiri glagola, a riječi koje funkcioniraju kao prilozi ili infinitivi nisu dio njega.
Da bi se odredio potpuni glagol rečenice, prvo treba identificirati glavni glagol. Glavni glagol govori što subjekt rečenice radi. Na primjer, u rečenici “Jane je radila na eseju” glavni glagol je “radila” jer je to Jane, subjekt, radila.
Svi pomoćni glagoli identificirani su iza glavnog glagola. Glagoli koji pomažu poprimaju različite oblike glagola “imati” ili “biti”. U rečenici “Jane je radila na eseju”, riječ “bila” funkcionira kao pomoćni glagol. Potpuni glagol u ovoj rečenici je “radio”.
Prilozi, kao što je riječ “ne” i sve riječi koje tvore kontrakcije pomoću “ne”, nisu dio potpunog glagola. Na primjer, u rečenici “Nije uživao u filmu” riječ “ne” slaže se s riječju “je”. Kontrakcija “ne” ne bi bila uključena, pa je potpuni glagol u ovoj rečenici “uživao sam”.
Infinitivi, koji obično počinju riječju “to”, također nisu dio potpunog glagola. U ovoj rečenici, “Išli su na zabavu cijelu noć”, izraz “tulumariti” funkcionira kao infinitiv. Potpuni glagol u ovoj rečenici je “idemo”.
Potpuni glagoli mogu stajati samostalno kada se koriste s glagolima sadašnjeg i prošlog vremena. U rečenici “Uzeo sam test” glagol prošlog vremena “uzeo” djeluje kao glavni glagol, a u rečenici nema pomoćnih glagola. Isto vrijedi i za glagol “uzeti” u rečenici “Idem na sat geometrije”.
Glagoli sadašnji i prošli ne mogu stajati sami i moraju biti popraćeni pomoćnim glagolom. Participacijski oblik sadašnjeg izraza “uzeti” je “uzeti”, a glagolski oblik prošlosti “uzeti”. U rečenici “I will be takel sats klavir” glagol “uzeti” je popraćen pomoćnim glagolima “will be”.
U rečenici “Imao sam satove plesa”, glagol “uzeti” prati pomoćni glagol “imati”. Potpuni glagol za ovu rečenicu je “uzeo sam”. Primjer rečenice s jednom koja ima četiri riječi je “Do tada ću biti odveden na hitnu pomoć.”