Potpuno međuspremnik DIMM (Dual In-Line Memory Module) je čip memorije Random Access Memory (RAM) koji sadrži napredni memorijski međuspremnik na čipsetu. Napredni memorijski međuspremnik djeluje kao posrednik između stvarnih memorijskih modula i memorijskog kontrolera. To omogućuje povećanje dostupne memorije na čipu bez povećanja broja pinova na modulu. Nedostaci DIMM-a uključuju uvođenje latencije i povećanje potrošnje energije za čipset.
Na DIMM-u s punim međuspremnikom, napredni memorijski međuspremnik nalazi se točno između memorijskog(ih) modula(a) i memorijskog kontrolera. Svi podaci koji se kreću u i iz memorijskih modula moraju prvo proći kroz naprednu memorijsku jedinicu međuspremnika. Za razliku od DIMM-ova bez međuspremnika, gdje se memorijski kontroler izravno povezuje s memorijskim modulom, informacije o potpuno međuspremniku DIMM-a moraju se “tumačiti” naprednim memorijskim međuspremnikom.
Korištenje potpuno međuspremnika DIMM-a omogućuje dvije primarne prednosti. Prvi je da se signal može obnoviti pomoću jedinice memorijskog međuspremnika, kompenzirajući pogoršanje dok putuje kroz arhitekturu sabirnice računala. Drugi je da napredni memorijski međuspremnik može izvršiti preventivnu provjeru grešaka na podacima koji teku u i iz RAM čipa. Djeluje poput minijaturnog mozga koji može reći jesu li podaci koji prolaze oštećeni u bilo kojem trenutku tijekom procesa.
Međutim, postoje i nedostaci korištenja potpuno međuspremnog DIMM-a. Prvi od njih je da napredni memorijski međuspremnik zahtijeva dodatnu potrošnju energije za RAM čip. To znači da RAM utičnica mora biti postavljena na višu razinu napona. Povećana snaga proizvodi dodatnu toplinu, što može skratiti vijek trajanja RAM čipova – i drugih komponenti unutar sustava – u uvjetima loše ventilacije. Kako bi se ovaj rizik smanjio, potrebno je koristiti dodatno hlađenje; to može uključivati dodatne ispušne ventilatore za kućište ili drugu vrstu rashladnog rješenja za poboljšanje protoka zraka kroz RAM čipove.
Posljednji nedostatak DIMM-ova je taj što oslanjanje na napredni memorijski međuspremnik uvodi koncept latencije u RAM operacije. Bez međuspremnika, operacije RAM-a se u osnovi odvijaju u stvarnom vremenu, ograničeno samo brzinom procesora, prednjom bočnom sabirnicom između procesora i memorije i brzinom samih RAM čipova. Međutim, kada se podaci kanaliziraju kroz napredni memorijski međuspremnik, dolazi do kašnjenja između primanja i obrade informacija. Jedina moguća kompenzacija za to je korištenje bržih memorijskih modula, kako bi se prevladalo inherentno kašnjenje.