Potražnja za novcem je ekonomski koncept koji teoretizira da pojedinci preferiraju držanje novca u odnosu na druge uvjete ulaganja, kao što su dionice ili obveznice. Britanski ekonomist John Maynard Keynes razvio je tri motiva povezana s ovom teorijom: transakcije, špekulacije i mjere opreza. Dok je Keynes vjerovao da ti elementi stvaraju potražnju za novcem, monetaristički ekonomisti vjeruju da stopa povrata ostvarena na novac ima veći utjecaj na potražnju.
Prema Keynesovoj teoriji, motivi transakcije tjeraju ljude da drže novac za svakodnevne potrebe. Taj novac predstavlja potrošnu stranu ekonomije, gdje pojedinci moraju imati novac koji proizlazi iz toka prihoda kako bi platili hranu, sklonište, odjeću i druge osnovne potrepštine, a da ne spominjemo diskrecijski prihod za nepotrebne artikle. Špekulativni motiv omogućuje pojedincima da drže dohodak u slučaju da cijene imovine počnu padati u gospodarstvu. Kroz ovo smanjenje cijene, pojedinci mogu kupiti više robe ili kupiti velike artikle ulaznica za koje se prethodno smatralo da su preskupi. Motivi predostrožnosti dovode do uštede novca u slučaju neočekivanih budućih novčanih izdataka, kao što su hitni zdravstveni slučajevi ili veliki popravci kuća ili automobila.
Keynes je svoju teoriju razvio na temelju makroekonomije. Ova se ekonomska studija više usredotočuje na agregatne učinke ponude i potražnje u odnosu na novac. Prema njegovoj teoriji, interakcije vlasti su nužna sila koja pokreće ekonomske transakcije pojedinaca i poduzeća.
Kada se poveća potražnja za novcem, nacije moraju povećati ponudu kako bi zadovoljile ovu potražnju. Većina nacija koristi središnju banku ili drugu državnu agenciju za pomoć u kontroli ponude novca. Ova je agencija nužna jer će zemlje koje i dalje tiskaju novac kako bi zadovoljile potražnju imati nevjerovatnu inflaciju, koja se klasično definira kao previše dolara za premalo robe. Najčešći način kontrole ponude novca je korištenje kamatnih stopa koje se naplaćuju bankama. Snižavanje stopa će imati tendenciju povećanja ponude novca, dok će povećanje stope smanjiti ponudu.
Alternativna teorija o potražnji novca kaže da stopa povrata zarađena od uloženog kapitala diktira potražnju, a leži u činjenici da će pojedinci koji zarađuju novac htjeti zaraditi više. To stvara povećanje potražnje za novcem i također prisiljava pojedince da uzmu u obzir oportunitetne troškove, a to su vrijednost od koje se odriče pri odabiru jedne investicije u odnosu na drugu. Kako bi ostvarili najveću stopu povrata, pojedinci moraju biti razboriti u odabiru ulaganja. To povećava potražnju za novcem, jer će dobre mogućnosti ulaganja stvoriti značajnu kratkoročnu potražnju kako bi pojedinci mogli maksimizirati prihod od ulaganja.