Potrošačke dionice imaju veze s dioničkim opcijama koje izdaju tvrtke koje proizvode robu namijenjenu potrošačkoj potrošnji. Neki primjeri potrošačkih zaliha bila bi svaka tvrtka koja proizvodi pakiranu hranu ili piće, duhanske proizvode, lijekove bez recepta ili bombone. U suštini, ako proizvodi koje tvrtka proizvodi trebaju zadovoljiti trenutne i kratkoročne potrebe potrošača, dionice koje je izdala ta tvrtka s pravom se mogu kategorizirati kao zalihe potrošača.
Čini se da postoji određeni stupanj sive zone u odnosu na vrstu robe široke potrošnje koja se mora proizvesti da bi se zalihe smatrale pravim udjelima potrošačkih zaliha. Neki analitičari smatraju da dionice koje izdaju proizvođači odjeće predstavljaju zalihe potrošača. Drugi tvrde da odjeća obično nije namijenjena ispunjavanju kratkoročnih želja potrošača, te stoga ne ispunjava kvalifikacije.
Bez obzira na to koliko širok ili uzak raspon robe široke potrošnje koja se nalazi pod zastavom potrošačkih zaliha, činjenica je da mnogi investitori stjecanje dionica ovih vrsta smatraju izvrsnim načinom zarade. Postoje zapravo mnogi primjeri tvrtki koje su predstavile novu pakiranu hranu koja je brzo postala dosljedna miljenica potrošača u širokom spektru kupaca. Svaki ulagač koji je bio u mogućnosti vidjeti potencijal u ponudi proizvoda proizvođača i steći dionice kada je jedinična cijena bila niska, mogao bi imati koristi tijekom dugogodišnjeg razdoblja.
Prilikom odabira kupnje dionica potrošačkih dionica, važno je da investitor procijeni potencijal rasta tvrtke. Neki od pokazatelja da će dionice imati dobre rezultate i kratkoročno i dugoročno jest prisutnost jednog ili više proizvoda koji su čvrsto ukorijenjeni kao marka izbora za mnoge potrošače. Istodobno, investitor bi također želio utvrditi je li tvrtka s vremena na vrijeme uspješno lansirala druge proizvode koji su također uhvatili potrošače.
Treći čimbenik bio bi određivanje jesu li proizvodi bili više potreba nego želja za opću populaciju. Na primjer, ako mu se pruži prilika za kupnju zaliha potrošača u tvrtki koja proizvodi popularne osnovne prehrambene artikle u odnosu na popularnu tvrtku za slatkiše, investitor bi želio razmotriti nadolazeću ili tekuću gospodarsku klimu. Ako opća ekonomija prolazi kroz produljenu fazu u kojoj potrošači pokazuju manje povjerenja i stoga kupuju manje, pametan bi potez mogao biti ići s potrošačkim zalihama proizvođača hrane. Istodobno, ako su projekcije za promjenu gospodarstva i očekuje se povećanje povjerenja potrošača, kupnja zaliha potrošača u tvrtki slatkiša mogla bi biti dobra ideja, jer s povjerenjem potrošača dolazi i ponovni interes za kupnju željenih artikala, kao i potrebe.