Potrošačke zadruge su organizacije koje su zapravo u vlasništvu potrošača koji odluče biti članovi zadružnog pothvata. Poznata kao zadružna maloprodajna društva ili maloprodajne zadruge u nekim zemljama, ova zadružna poduzeća često funkcioniraju kao i svaka druga vrsta poslovanja, upravljajući trgovinama, a ponekad čak i tvornicama. Razlika je u tome što je organizacijska struktura potrošačke zadruge drugačija od one u korporaciji, a članovi imaju veću uključenost u ono što se roba i usluga nudi i općenito kako se organizacija vodi.
Potrošačka zadruga često je organizirana na način koji uključuje korištenje upravnog odbora kojeg bira članstvo. Kod većine zadružnih organizacija ovog tipa, svakom članu se daje jedan glas o bilo kojem pitanju s kojim se organizacija suočava, uključujući izbor pojedinaca u odbor. Svi zaposlenici zadruge, uključujući rukovoditelje, menadžere i osoblje koji rade u trgovinama ili tvornicama, odgovorni su upravi. Upravni odbor zauzvrat je odgovoran članstvu za financijsko zdravlje zadruge, kao i za način rada odbora kako bi se organizacija približila postizanju njezinih ciljeva.
Izvana, potrošačka zadruga će često izgledati kao posao, jer maloprodajna mjesta imaju osoblje i upravljaju, što kupcima omogućuje kupnju robe. Razlika je u tome što su kupci obično članovi zadruge koji su odlučili kombinirati svoju kupovnu moć kako bi opskrbili police robom koja se može kupiti po vrlo konkurentnim cijenama, a istovremeno ostvaruju prihod koji kolektivno članstvo može iskoristiti za neke vrsta gola. Na primjer, mala lokalna potrošačka zadruga koja ima za cilj promicanje lokalnih poslovnih poduzeća može kombinirati svoje resurse kako bi lokalnim proizvođačima odabranih dobara i usluga ponudila priliku da prodaju svoju robu u trgovini zadruge, po cijenama koje su svima prihvatljive. zabrinut. Krajnji rezultat je da proizvođači grade klijentelu među potrošačima u zadruzi, te to mogu iskoristiti kao osnovu za početak plasiranja svojih proizvoda s drugim trgovcima. To znači da više novca ostaje u lokalnom gospodarstvu i osigurava radna mjesta za lokalne građane, što je zapravo i bio jedan od ciljeva zadruge.
Tipično, potrošačka zadruga ne radi na stvaranju golemog profita, iako su neka sredstva iznad troškova nužna za rast poslovanja. Glavni fokus je opskrbiti članove proizvodima koje mogu koristiti po cijenama koje si mogu priuštiti, čak i dok slijede bilo koje ciljeve u smislu društveno korisnog rada, pitanja okoliša ili drugih ciljeva koje su članovi zadruge definirali kao dio razloga za postojanje zadruge. Organizacije ovog tipa mogu odlučiti ostati male i sa sjedištem u određenom zemljopisnom području, na temelju ciljeva zadruge. Uz lokalno proizvedene proizvode, neke zadruge mogu biti sredstvo za nuđenje planova zdravstvenog osiguranja u cijeloj zemlji, financijskih usluga, pa čak i komunalnih usluga kao što su mobilni telefon i planovi za međugradske usluge.