Višak potrošača je količina koju je teško izmjeriti, a predstavljena je razlikom između onoga što bi osoba bila spremna platiti za neki artikl i stvarne plaćene cijene. Tipično, u proučavanju mikroekonomije, potrošački višak je predstavljen na grafu ponude i potražnje kao trokutasto područje ispod krivulje potražnje, a iznad tržišne cijene. Donekle je povezan s proizvođačkim viškom, što je u osnovi još jedan izraz za dobit koju proizvođač ostvaruje prodajom proizvoda.
Za razliku od proizvodnog viška, koji je mjerljiv u stvarnoj valuti, potrošački višak je nematerijalna vrijednost. Jednostavan način razmišljanja o potrošačkom višku je zamisliti mnoga iskustva koja smo svi imali kao potrošači kada je nešto koštalo manje nego što smo odlučili da je maksimum koji smo spremni platiti. Na primjer, uzmite u obzir potrošača na štandu s voćem koji želi kupiti jabuku. Na stalku nema objavljene cijene, ali osoba misli u sebi da za jabuku neće platiti više od 0.50 USD (USD). Kada mu prodavač kaže da jabuka košta 0.35 USD, čovjek kupuje jabuku, a njegov potrošački višak je razlika od 0.15 USD.
Zapravo, ovako nešto se događa svaki put kada se izvrši kupnja. Kada potrošač nešto kupi, implikacija je da mu je predmet vrijedio više od novca koji je koštao da ga kupi. Da to nije slučaj, do prodaje ne bi došlo.
Gornji primjer pojednostavljuje prirodu potrošačkog viška u usporedbi s načinom na koji utječe na nas u stvarnom svijetu. U bilo kojoj situaciji, potrošački višak gotovo je nemoguće točno kvantificirati iz dva razloga. Prvi razlog je taj što je teško nekoga natjerati da otkrije maksimalnu cijenu koju bi za nešto bio spreman platiti. Potrošač možda nije niti razmišljao o tome unaprijed, što se većini nas događa tijekom odlaska u kupovinu; kupujemo artikle po bilo kojoj njihovoj naznačenoj cijeni, sve dok se čini razumnom.
To dovodi do drugog razloga, naime da većina ljudi nije sigurna u maksimalnu cijenu koju bi platili za neki artikl, jer se naše preferencije mogu često mijenjati. Da se poslužimo praktičnim primjerom, kornet za sladoled može “vrijediti” mnogo više tijekom toplinskog vala nego tjedan dana kasnije kada se vrijeme ohladi. Iako ga je teško izmjeriti, potrošački višak je još uvijek vrlo važan koncept u ekonomiji, jer mjeri dobit koju kupac dobiva kupnjom.