Stalni kapital odnosi se na fizičku imovinu poduzeća, uključujući stvari kao što su zgrade i proizvodna oprema. Vrijednost tog kapitala kontinuirano deprecira zbog istrošenosti ili jednostavno utjecaja vremena. Potrošnja fiksnog kapitala odnosi se na dio tih sredstava koji se potrošio tijekom određenog vremenskog razdoblja. Iako je ovo slično amortizaciji, ova dva koncepta imaju neke ključne razlike u smislu njihove upotrebe i načina na koji se izračunavaju. Potrošnja fiksnog kapitala također može biti poznata kao prilagodba potrošnje kapitala, dodatak na kapitalnu potrošnju ili jednostavno CFC.
Bez obzira koliko pažljivo poduzeće održava svoju opremu i imovinu tijekom vremena, ta će imovina gotovo uvijek izgubiti vrijednost. Ovaj gubitak vrijednosti može se pripisati istrošenosti, starosti ili teškoj upotrebi. Također se može dogoditi zbog nesreća ili oštećenja, ili prirodnih djela. Nekima se može okriviti i nova tehnologija, zbog čega posao ostaje s zastarjelom ili zastarjelom opremom. Potrošnja osnovnog kapitala odražava vrijednost svih ovih gubitaka, kao i svih dodatnih troškova nastalih zamjenom ove imovine.
Dok se tradicionalna amortizacija izračunava na temelju povijesne cijene stavke, potrošnja fiksnog kapitala odražava izgubljenu vrijednost na temelju trenutnih cijena. To znači da je CFC često mnogo veći od amortizacije, jer odražava stvarni trošak zamjene, a ne prošle troškove.
Poduzeća radije koriste ovo mjerenje nego amortizaciju jer im ono donosi veće financijske koristi. Ovaj gubitak vrijednosti može se iskoristiti kao otpis bruto prihoda tvrtke za porezne i računovodstvene svrhe, što pomaže u uštedi novca tvrtke. S obzirom da se vrijednost kapitala stalno mijenja, njegova se potrošnja mora preračunati za svako obračunsko razdoblje kako bi se odrazila njegova prava vrijednost.
Potrošnja fiksnog kapitala također se koristi u makroekonomskoj analizi kada se proučava gospodarstvo u cjelini. Na primjer, bruto nacionalni proizvod (BDP) može se izračunati dodavanjem ukupnog neto dohotka zemlje plus svi poslovni porezi na njezin agregatni CFC. U Sjedinjenim Državama, CFC predstavlja punih 12% BDP-a od 2009. prema Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj. Neuključivanje potrošnje fiksnog kapitala u izračun BDP-a može, stoga, imati značajan utjecaj na ovaj broj. Ekonomisti također mogu izračunati neto domaći proizvod (NDP) oduzimanjem CFC-a od BDP-a.