Povećanje inteligencije (IA) je namjerno poboljšanje ljudske inteligencije korištenjem nekih tehnoloških sredstava, kao što su eugenika, genska terapija, sučelja mozak-računalo, nootropici (pametni lijekovi), neuroinženjering ili neka druga sredstva koja još nisu izumljena. Povremeno se izraz koristi za označavanje vanjskih pomagala kao što su olovka i papir ili internet, ali češće se odnosi na trajne modifikacije mozga koje unapređuju ljudsku inteligenciju. Povećanje inteligencije obično se smatra futurističkom tehnologijom koja još ne postoji, ali bi mogla u sljedećih nekoliko desetljeća.
Izraz “pojačavanje inteligencije” često se koristi naizmjenično s “pojačavanjem inteligencije”, a oba su skraćena kao IA. Ovi oblici ljudskog poboljšanja u suprotnosti su s AI, ili umjetnom inteligencijom, pri čemu bi se inteligencija proizvodila u potpuno sintetičkom obliku. Neki mislioci sugeriraju da će IA ljudi uvijek ostati naprednija od AI, jer se bilo koja razina AI može primijeniti na ljude kako bi se poboljšale njihove sposobnosti. Drugi mislioci su tvrdili da AI tehnologije ne bi nužno potaknule ljudsku inteligenciju i da bi AI doista mogla napredovati brže od povećanja ljudske inteligencije.
Povećanje inteligencije može se smatrati u nekoliko različitih konteksta: kao izazovan tehnološki cilj, kao humanitarni cilj, kao prirodni sljedeći korak u ljudskoj evoluciji, kao moralno i etičko pitanje za razmatranje, kao rizik za budućnost čovječanstva ili kao stalni socio-techno fenomen. Postoje dokazi da se prosječna ljudska inteligencija polako povećavala tijekom prošlog stoljeća, nešto što se naziva Flynnov efekt. Taj se učinak nedavno izjednačio, a iako je njegov izvor nepoznat, razni znanstvenici uzroku pripisuju bolju prehranu i kognitivnu stimulaciju.
Pravi IA bi zahtijevao nekako preoblikovanje ljudskog mozga ili njegovo blisko povezivanje s računalima. Čini se malo vjerojatnim da bi puke droge bile dovoljne za značajno poboljšanje ljudske inteligencije, iako neki futuristi misle da bi to moglo biti moguće. Iako nije bilo napretka u stvarnom poboljšanju ljudske inteligencije, došlo je do napretka u temeljnim tehnologijama, koje bi se, kada napreduju do praga, mogle koristiti za pokušaj povećanja inteligencije. To uključuje sučelje između mozga i računala, koje se koristilo za pomoć pacijentima u pomicanju protetskih udova, i gensku terapiju, koja postaje održivija kako troškovi sekvenciranja gena opadaju i naše razumijevanje potencijalnih nuspojava raste.
Povećanje inteligencije je etički trnovito područje, povezano s pitanjem ljudskog poboljšanja općenito. Treba li ljudima dopustiti da razvijaju tehnologije koje mogu koristiti za značajno poboljšanje? Neki futuristi koji sebe nazivaju transhumanistima zalažu se za ovo gledište. Jedan od primjera bi bio Nick Bostrom, filozof sa Sveučilišta u Oxfordu, koji je napisao članke u prilog ljudskom poboljšanju. Drugi, zvani biokonzervativci, su protiv te ideje, nazivajući je preopasnom ili moralno nepravednom. Jedan od primjera bi bio ekolog Bill McKibben, autor knjige Dosta: ostati čovjek u modificiranom dobu.