Praznik rada je praznik u Sjedinjenim Državama koji se službeno slavi svakog prvog ponedjeljka u rujnu, iako proslava obično počinje tijekom vikenda koji mu prethodi. Mnogi ljudi iskoriste dugi vikend kada je praznik koji omogućuje slobodan dan u ponedjeljak. Za mnoge ljude Praznik rada doživljavaju kao posljednju priliku za uživanje u aktivnostima na otvorenom prije nego što nastupi hladnije vrijeme.
Naravno, praznik rada ima više od dugog vikenda. Nije to uvijek bio državni praznik. Središnji radnički sindikat osmislio je prvi događaj više kao demonstraciju. Namjera mu je bila osigurati praznik kojim se slavi radni čovjek – radnik – kao i njegov doprinos društvu. Odmor radnog čovjeka jednostavno ne bi bio potpun da nije uključivao slobodan dan i tako je počeo Praznik rada.
Praznik rada prvi je put obilježen u New Yorku. Odabrani datum je bio 5. rujna, a na taj se datum slavio i 1883. i 1884. Sljedeće godine je donesena odluka da se ide s prvobitnim prijedlogom, a slavi se prvog ponedjeljka u rujnu. Ostali sindikati su potaknuti na sudjelovanje, a ubrzo je Praznik rada postao hit u mnogim područjima.
Tijekom sljedećih nekoliko godina, nekoliko lokalnih samouprava donijelo je zakon o Prazniku rada kako bi stvari postale službenije. Prva država koja je usvojila sličnu mjeru bio je Oregon. Više država potpisalo je i gotovo desetljeće kasnije Kongres je usvojio zakon kojim je prvi ponedjeljak u rujnu zakonski, državni praznik.
Praznik rada slavi se drugačije od mnogih drugih američkih praznika jer je drugačije prirode. Nije posvećena ratnim herojima ili jednoj izvanrednoj osobi, već svima onima koji naporno rade kako bi pomogli da Amerika postane velika. To je slavlje ljudi koji rade za američki san. Niti jedan drugi praznici nisu usredotočeni na prosječnu osobu.
Neke škole počinju novu školsku godinu tek nakon Praznika rada. Oni koji počnu rano i dalje imaju slobodan dan u školi prvog ponedjeljka u rujnu. Pošte i druge državne agencije su zatvorene, kao i banke.
Različiti ljudi slave Praznik rada na različite načine. Neki imaju piknike, roštilje ili zabave, dok drugi posjećuju festivale, parade ili čak govore. Neki samo koriste slobodan dan za prijeko potreban odmor i opuštanje. Pitanje zapravo nije u tome kako se slavi Praznik rada; važno je tko se slavi.