Autorsko pravo je pravna zaštita izvornog umjetničkog ili intelektualnog vlasništva, uključujući književnost, dramske produkcije, umjetnost, softver, web dizajn, glazbu i druge umjetničke pothvate. Ovi se zakoni razlikuju od zemlje do zemlje, ali su osmišljeni da zaštite autorovo pravo da profitira od svojih napora. Kršenje autorskih prava, također poznato kao kršenje autorskih prava, događa se kada netko koristi, prikazuje, distribuira, prodaje, izvodi ili reproducira djelo zaštićeno autorskim pravima bez dopuštenja vlasnika.
U Sjedinjenim Državama nije potrebno da osoba stvarno registrira svoje djelo kako bi stekla autorsko pravo. Prema zakonu, autorsko pravo automatski postoji nakon stvaranja bilo kojeg književnog ili umjetničkog djela. Izdavači, kao i mnogi neovisni autori ili umjetnici, često odlučuju registrirati svoja autorska prava u Uredu za autorska prava SAD-a kako bi uspostavili javnu evidenciju o svom vlasništvu. Ako osoba treba pokrenuti sudski postupak protiv nekoga zbog kršenja autorskih prava, njegov slučaj je puno lakše dokazati ako ima registrirano autorsko pravo.
Autorska prava uspostavljena u SAD-u prije 1978. trajala su ograničeni broj godina i vlasnik je morao podnijeti zahtjev za produljenje kako bi zadržao isključiva prava na svoje djelo. Nakon 1978. godine zakon je promijenjen kako bi se produžio vijek trajanja autorskog prava na 70 godina nakon smrti autora ili kreatora. Različite nacije mogu imati jedinstvene zakone o autorskim pravima, ali većina se sporazumom složila da će priznati zakone drugih nacija u međunarodnoj zaštiti djela od kršenja autorskih prava.
Baš kao što se zakoni razlikuju među jurisdikcijama, kazne za kršenje autorskih prava također se razlikuju. U nekim će zemljama neovlašteni materijali biti zaplijenjeni, poput ilegalnih kopija djela, a sva će se zarada zaplijeniti i dati vlasniku autorskih prava. Sudovi također mogu zahtijevati od prekršitelja da plati kaznene kazne i da vlasniku autorskih prava nadoknadi izgubljenu dobit.
Neki uobičajeni primjeri kršenja autorskih prava uključuju preuzimanje glazbe s interneta, izradu neovlaštenih kopija filmova i glazbe te reprodukciju ili preuzimanje materijala zaštićenog autorskim pravima za dijeljenje s drugima. Procjenjuje se da se više od 4 milijarde američkih dolara (USD) gubi na globalnoj razini svake godine samo zbog ilegalno kopirane glazbe. Dok većina nacija pokušava spriječiti glazbeno piratstvo, čini se da je nekoliko drugih neučinkovito u provođenju zaštite autorskih prava. Čile, Španjolska, Rusija i Kina među onim su zemljama u kojima piratska glazba čini veliki postotak ukupne prodaje glazbe, iako sve te zemlje sudjeluju u Bernskoj konvenciji, posvećenoj zaštiti autorskih prava.
Prepoznavanje važnosti zaštite umjetnika i autora od kršenja autorskih prava nije novo, a zakoni o autorskim pravima postoje stoljećima. Krajem devetnaestog stoljeća osnovana je Bernska konvencija kako bi osigurala zaštitu autorskih prava na međunarodnoj razini. Ugovor, koji se povremeno ažurira, ima preko 160 potpisnika koji su pristali dati autorima i umjetnicima iz drugih nacija jednaku zaštitu od kršenja autorskih prava koju imaju njihovi građani.