Pozitivna munja je rijedak oblik munje koji nosi pozitivan naboj na zemlju, a ne negativan naboj koji se obično povezuje s munjom. Ova vrsta munje može pogoditi na vrlo velike udaljenosti, i sa ogromnom snagom, što je čini iznimno opasnom. Često je mnogo snažniji od obične munje, udara s čak milijardu volti.
Vjeruje se da je munja uzrokovana razdvajanjem električnih naboja unutar olujnog oblaka. Obično izlazi iz negativno nabijene baze olujnog oblaka u obliku vođe, koja se susreće s pozitivno nabijenom strujom koja izlazi iz zemlje. Kada se njih dvoje spoje, rezultat je pražnjenje električne energije iz oblaka na tlo, što uzrokuje karakterističnu traku svjetlosti.
U slučaju pozitivne munje, naboj dolazi iz pozitivno nabijenog vrha olujnog oblaka, a spaja se s negativno nabijenim streamerom. Ova munja može prijeći 10 milja (16 kilometara) kako bi se susrela s negativno nabijenom strujom, oslobađajući provalu pozitivno nabijene energije na Zemlju. Često se povezuje s ljudskim aktivnostima, posebno s lansiranjem raketa i testiranjem nuklearnih uređaja.
Budući da je pozitivna munja jedinstvena pojava, moraju se poduzeti posebne mjere opreza kako bi se stvari poput zrakoplova zaštitile od nje, jer su zaštite koje su inače učinkovite protiv munje beskorisne. Ljudi se također upozoravaju da se čuvaju ovog fenomena, koji ima tendenciju da pogađa više tijekom jakih grmljavina i na kraju oluje. Kao opće pravilo, dobra je ideja da ljudi ostanu u zatvorenom prostoru oko 30 minuta nakon oluje, dopuštajući oluji da se odmakne i smanjujući rizik od udara groma.
Ova vrsta munje može putovati na velike udaljenosti, pa nije tako predvidljiva kao drugi oblici munje – što je čini opasnijom. Također može putovati od oblaka do oblaka, također na velike udaljenosti, a ponekad može uspostaviti vezu sa tlom nakon putovanja na ovaj način. Rezultat može biti takozvana “munja iz vedra neba”: munja koja udara po naizgled lijepom vremenu.