Prikladni uzorak je studija subjekata uzetih iz grupe koja je lako dostupna istraživaču. Jedna od prednosti ovoga je da mu je lako pristupiti, što zahtijeva malo truda i vremena. Ova metoda uzorkovanja ima veliki nedostatak jer nije točan prikaz populacije, što može radikalno iskriviti rezultate. Međutim, upotreba praktičnog uzorka prilično je popularna i rasprostranjena te može biti valjana pod određenim uvjetima.
Uobičajeni oblik
Jedna česta postavka za praktični uzorak je koledž ili sveučilište. Studenti sociologije, na primjer, možda će htjeti provesti anketu kako bi saznali više o određenom pitanju, kao što su određena uvjerenja o socijalnom porijeklu i prihodima. Učenici bi mogli podijeliti anketu svojim kolegama iz razreda, jer je članovima razreda lako pristupiti, a istraživači će vjerojatno dobiti visoku stopu odgovora. Ovaj uzorak je “zgodan” jer je lako dostupan studentima koji provode anketu.
Prednosti
Općenito, glavna prednost prikladnog uzorka je dostupnost takve populacije. Istraživači biraju ovu vrstu grupe kako bi dobili informacije bez da moraju puno putovati ili graditi skup tema širokog raspona. To često štedi vrijeme i novac, što može napraviti ogromnu razliku tijekom istraživanja.
Pristranosti i nedostaci
U prikladnom uzorku može se pojaviti bilo koji broj pristranosti. Odabirom iz određene populacije kao što su studenti upisani na Sociologiju 101, ljudi koji posjećuju trgovački centar subotom između 10:00 i 2:00 sati ili posjetitelji knjižnica, studija nehotice isključuje velik dio populacije. Odabir samo studenata u određenoj učionici na određenom sveučilištu može lako isključiti određene dijelove opće populacije, poput djece ili onih koji nemaju financijska sredstva za pohađanje škole.
Takva isključenja nisu uvijek problem. Na primjer, studija o posjetiteljima knjižnica lako bi mogla uzeti uzorak ljudi u određenoj knjižnici i generalizirati rezultate. S druge strane, studija o društvenim stavovima prema osobama s invaliditetom ne bi trebala koristiti samo učenike na satu sociologije, što ne mora nužno predstavljati točan presjek populacije. Ova nemogućnost točne generalizacije rezultata takve skupine čini je neučinkovitom za mnoge studije.
Druge metode uzorkovanja
Istraživači koji žele validnije rezultate obično uzimaju “uzorak vjerojatnosti” koji pokušava dobiti točnu reprezentaciju populacije. Općenito nije moguće proučavati sve, ali je moguće nasumično dodijeliti ljude studiji s ciljem zadržavanja ravnoteže karakteristika koje se vide u populaciji općenito. Na primjer, organizacije koje provode političke ankete obično pokušavaju iskoristiti veliku bazu podataka ljudi i nasumično birati subjekte. Ova randomizacija povećava šanse za formiranje točnijeg skupa za proizvodnju rezultata koji se mogu bolje generalizirati.
Otkrivanje uzorkovanja
Ako se koristi praktični uzorak, istraživači obično otkrivaju ovu činjenicu. Dobro istraživanje obično uključuje detaljan pregled korištenih tehnika uzorkovanja, tako da ljudi koji čitaju o tome bolje razumiju kako je provedeno. Kada otkrije da je korišten praktični uzorak, istraživač također može predstaviti opravdanja za njegovu upotrebu i braniti njegovu točnost.