Pravilnik o građenju je zakon koji postavlja minimalno prihvatljive standarde i smjernice koje uređuju gradnju zgrada unutar određene jurisdikcije. Pravilnik o građenju općenito će se baviti širokim rasponom tema, kao što su stvarni materijali koji se koriste u izgradnji zgrade, kao i smjernice za način na koji se ti materijali sastavljaju, kako u pogledu strukturalnog integriteta tako i sigurnosti, posebno zaštite od požara. Obično će se građevinski pravilnik također baviti različitim sustavima instaliranim u zgradama, kao što su vodovodni i električni sustavi, te ekološkim pitanjima kao što su parkiranje, pristup i utjecaj na susjedstvo. Pravilnik o građenju može biti vrlo detaljan, specificirajući, na primjer, minimalni broj čavala ili vijaka po linearnoj stopi koji će se koristiti za ugradnju limene stijene, ili sastav i promjer električnog kabela koji se koristi za različite primjene unutar strukture.
Građevinski pravilnici imaju dugu povijest. Mojsijev zakon, u Dueteronomiji 22:8, kaže: “u slučaju da gradite novu kuću, morate napraviti i ogradu za svoj krov, da ne biste krivili svoju kuću za krv jer bi netko tko padne mogao pasti s nje.” Hamurabijev zakonik također ima niz građevinskih propisa, među kojima je „229. Ako graditelj nekome sagradi kuću, a ne sagradi je kako treba, a kuća koju je sagradio padne u nju i ubije svog vlasnika, tada će se taj graditelj ubiti.” Moderni građevinski propisi općenito ne nameću tako oštre kazne, iako je slučaj da kršenja mogu dovesti do ozbiljnih ozljeda ili smrti stanovnika. Iako su se takvi propisi razvijali na različite načine diljem svijeta, oni su značajka industrijaliziranih zemalja. Mnoge će zemlje uspostaviti jedinstveni graditeljski pravilnik za cijelu naciju; u drugim zemljama, kao što su Indija i Sjedinjene Države, provode ih i provode države i općine.
Većina američkih jurisdikcija usvaja Međunarodni građevinski kodeks kao svoj graditeljski pravilnik ili ga obrađuje prema njemu, ponekad revidirajući određene dijelove prema potrebi zbog lokalnih uvjeta kao što su potencijal za uragane, tornada ili potrese. Sličan pristup se primjenjuje u Indiji, gdje lokalne jurisdikcije usvajaju odgovarajuće verzije Nacionalnog građevinskog zakona. Ovaj pristup – pristup “kod modela” – primjenjuje se u zemljama u kojima je uloga nacionalne vlade ograničena; u Sjedinjenim Državama, na primjer, nacionalna vlada nema ovlasti regulirati gradnju, pa to spada u nadležnost država. Budući da se elementi dobre konstrukcije ne razlikuju od države do države, arhitekti i izvođači podupiru usvajanje modela koda od strane država kako bi mogle standardizirati svoje operacije.
Ekonomska korist kodeksa modela je u tome što ujednačenost građevinskih kodova u cijeloj zemlji olakšava proizvodnju, distribuciju i korištenje opreme i materijala. Ako jedna općina u državi ima građevinske propise koji nisu u skladu s ostalim zakonima u državi, ta će općina imati povećane troškove izgradnje jer materijali dovoljni za ispunjavanje propisa u ostatku države neće ispunjavati zahtjeve tu jednu općinu, a posebne zalihe će se morati otpremiti.
Građevinski propisi u Sjedinjenim Državama općenito se provode kroz sustav povremenih inspekcija tijekom izgradnje. Graditelji i obnovitelji moraju podnijeti zahtjev za dozvole za obavljanje radova, što je uvjet koji provode zajmodavci koji neće posuditi novac za projekte za koje nisu osigurane odgovarajuće dozvole. Nadležna tijela koja izdaju dozvole pregledat će radove dok su u tijeku kako bi osigurala poštivanje građevinskih propisa i to će ovjeriti zajmodavcima, koji će zauzvrat osloboditi dodatna sredstva.