Pravna arbitraža je izvansudska metoda za rješavanje sporova između dvije ili više strana. U tipičnom arbitražnom postupku, neovisni arbitar ili arbitražno vijeće igra ulogu suca i porote. Arbitar obično obavlja funkcije poput saslušanja predmeta svake strane, ispitivanja dokaza i donošenja odluka o proceduralnim pitanjima. Tijekom postupka arbitražni odvjetnik zastupa svaku od stranaka. Nakon što su predočeni svi dokazi, arbitar donosi odluku koja može biti pravno obvezujuća, ali i ne mora, ovisno o uvjetima pravne arbitraže.
Arbitraža se može koristiti za rješavanje raznih pitanja – od poslovnih sporova i potrošačkih slučajeva do postupaka razvoda i skrbništva nad djecom. Stranke mogu preferirati pravnu arbitražu nego odlazak na sud jer je često jeftinija, brža i manje formalna. Arbitraža također može strankama pružiti veću privatnost i više pogodnosti. Pravna arbitraža općenito je formalnija od drugih metoda alternativnog rješavanja sporova (ADR), poput posredovanja i pregovora. Ove ADR metode obično uključuju suradnički pristup rješavanju spora i ne završavaju obvezujućom presudom.
U poslovnom svijetu tvrtke često uključuju arbitražne klauzule u svoje ugovore s dobavljačima, kupcima i drugim subjektima. Neki ugovori zahtijevaju obveznu arbitražu, što znači da strane moraju rješavati sve sporove putem pravne arbitraže. Drugi ugovori dopuštaju dobrovoljnu arbitražu, u kojem slučaju stranke nisu dužne rješavati spor arbitražnim metodama. U slučaju dobrovoljnog postupka, stranke i dalje zadržavaju pravo podnošenja tužbe na sudu i žalbe na konačnu odluku arbitra.
Klauzula ugovora o arbitraži obično određuje hoće li pravna arbitraža biti obvezujuća za strane. U obvezujućem arbitražnom postupku stranke se moraju pridržavati konačne odluke arbitra, baš kao što bi to činile na sudu. Neobvezujuća arbitraža, s druge strane, znači da stranke i dalje mogu odlučiti iznijeti slučaj na sud ili koristiti drugi oblik rješavanja spora.
Čak i u obvezujućoj pravnoj arbitraži, na odluku arbitra može se uložiti žalba u ograničenim okolnostima. Na primjer, sud može poništiti odluku ako se može dokazati da je arbitar djelovao na korumpiran način ili da je bio nepravedno pristran prema jednoj stranci. Sud također može razmotriti žalbu ako je arbitar podmićen ili prekoračio svoja ovlaštenja.
Arbitražne klauzule su uvelike u opsegu. Neki ugovori uključuju jednostavne klauzule koje navode sporazum s pravnom arbitražom ako dođe do spora. Ostale klauzule uključuju posebne zahtjeve kao što su mjesto za arbitražu, broj arbitara koji će biti odabrani, tko plaća odvjetničke i sudske troškove, te koji skup formalnih pravila o arbitraži se primjenjuje. Kao što je gore navedeno, ugovorni uvjeti također mogu diktirati hoće li arbitraža biti obvezujuća ili ne i hoće li biti obvezna ili dobrovoljna.