Pravna fikcija je pretpostavka činjenica koja ima za cilj olakšati pravedno rješenje pravne situacije. Pravne se fikcije pretpostavljaju radi pogodnosti ili kada se slučaj ne bi mogao riješiti bez usvajanja takve fikcije. Ne mogu se koristiti za osporavanje zakona ili ometanje pravde.
Kada sud usvoji pravnu fikciju, on ili postavlja pretpostavku na temelju dostupnih informacija u predmetu ili pretpostavlja činjenicu kako bi olakšao vođenje predmeta. Ponekad tvrdnja zapravo nije istinita, ali se za potrebe suda pretpostavlja da jest. Ljudi imaju priliku osporiti pretpostavku ako vjeruju da bi to rezultiralo pogrešom pravde.
Postoji niz situacija u kojima stvaranje pravne fikcije može biti potrebno za primjenu zakona ili za rješavanje slučaja. Nije neuobičajeno koristiti pravnu fikciju kako bi se izbjeglo glomazno i zaobilazno vođenje predmeta na sudu. Ako se za potrebe suda može pretpostaviti da je neka činjenica istinita, to može djelotvornije pokrenuti slučaj do brzog i odgovarajućeg rješenja.
Jedan klasičan primjer je korporativna osobnost. Prije raširenog razvoja korporacija, ako su ljudi imali pravne pritužbe s tvrtkama, mogli su izravno tužiti vlasnike ili partnere. Nakon što su se tvrtke počele osnivati, nije bilo osobe za tužbu, pa je pravna fikcija korporativne osobnosti stvorena kako bi se tužiteljima omogućio netko protiv koga će pokrenuti tužbu.
Druga situacija dolazi u posvojenjima. Prilikom obrade papirologije za posvojenje, prirodni roditelji djeteta postaju, u pravne svrhe, stranci, dok posvojitelji postaju roditelji djeteta. Ova pravna fikcija ne briše genetsku vezu između djeteta i bioloških roditelja. Olakšava proces posvojenja, pružajući posvojiteljima prava i odgovornosti u vezi s djetetom.
Rukovanje oporukama i ostavinama također može uključivati pravne fikcije. Jedna situacija koja može uzrokovati probleme s upravljanjem imanjem je istovremena smrt, u kojoj parovi umiru zajedno u nesrećama ili katastrofama. Ako se sadržaji oporuka međusobno sukobljavaju, mora se donijeti odluka koja je prva umrla, a koja će imati prednost. Kako se ne može doslovno doznati koja je osoba prva umrla, sud stvara pravnu fikciju kako bi se imanja mogla primjereno rasporediti.