Jednostavno rečeno, pravni pozitivizam je ideja da se zakoni temelje isključivo na onome što vlada službeno odlučuje. To u osnovi znači da zakon i moral ne moraju nužno biti ni na koji način povezani. Pravni pozitivizam općenito cijeni jasnoću točnosti iznad nijansi društvenih sustava uvjerenja. To je u suprotnosti s idejom takozvanog “prirodnog” prava, koje pravo promatra kao produžetak moralnih normi koje već postoje u društvu i, u biti, diskreditira zakone koji krše te norme.
Prema pravnom pozitivizmu, ako je zakon napisan od strane službene vlasti, treba ga se pridržavati, čak i ako nije nužno opravdan ili etički. Poslušnost zakonima bez obzira na moralno mišljenje smatra se nužnim za održavanje reda u društvu. Možda postoje milijuni malo različitih pogleda na moral i etiku, ali pravni pozitivisti općenito smatraju da bi zakon trebao biti oslobođen ovih nijansi kako bi se izbjegao kaos.
Prema mnogim stručnjacima, pozitivizam ima i prednosti i nedostatke. Jedna od glavnih potencijalnih prednosti je jasnoća pozitivizma. Kada su zakoni definirani na eksplicitan način, nitko ne mora koristiti nagađanje kada pokušava ostati unutar zakonskih granica. Svi točno znaju što se od njih očekuje, a mnogi ljudi vjeruju da jasne granice pomažu ljudima da izbjegnu zabunu, što ponekad čini pravne sustave pravednijima.
Postoje i neki uočeni potencijalni nedostaci pravnog pozitivizma. Najveća opasnost može biti potencijal ugnjetavanja većine nad manjinom. Na primjer, bilo je vrijeme kada je ropstvo bilo tehnički legalno u Sjedinjenim Državama i mnogim drugim dijelovima svijeta. Neki stručnjaci bi tvrdili da je prkošenje ovakvim zakonima ne samo opravdano, već je zapravo potrebno kako bi se društvo pomaknulo naprijed. Drugi primjer bi bili prosvjednici, koji često krše zakon tijekom raznih demonstracija, ali povremeno mogu imati jake etičke razloge za svoja kršenja.
Ideja prirodnog prava općenito se potpuno ne slaže s pravnim pozitivizmom jer postulira da su moralna pitanja važnija od onoga što je stvarno zapisano. U praksi, većina demokratskih vlada na kraju provodi zakone na način koji nije sasvim u skladu ni s jednom ekstremom. Na primjer, zakon može zahtijevati da netko bude uhićen za neki zločin koji većina građana zapravo ne podržava iz etičkih razloga. Međutim, nakon što osoba ode na sud, sudac i porota mogu odlučiti biti vrlo lagani u svojoj kazni ili čak odbiti osuditi osobu. Na taj način postoji ljudski element prirodnog prava koji ponekad služi kao umjereno za potencijalnu oštrinu pravnog pozitivizma.