Pravno poništenje je izjava da brak uopće nije bio valjan, te da je raskinut i tretiran prema zakonu kao da nikada nije postojao. To se razlikuje od razvoda, razvoda pravno valjanog braka zbog problema koji su nastali tijekom braka. Važno je razlikovati zakonska i vjerska poništenja. Neke crkve, poput Katoličke, imaju moć poništiti brakove proglašavajući ih nepriznatimima od strane vjerskih vlasti, ali to nije isto što i zakonsko poništenje.
Brakovi se po zakonu mogu poništiti po različitim osnovama. Prijevara, kao što je navođenje nekoga na brak pod lažnim izgovorom, je primjer. Ljudi također mogu zatražiti poništenje ako saznaju da se brak smatra nezakonitim po zakonu, kao u slučaju bigamnih brakova u područjima gdje više supružnika nije zakonski dopušteno, ili incestuoznih brakova koji krše zakone koji se odnose na brak između bliskih genetskih rođaka.
Pravno poništenje može se tražiti i ako je u bračni ugovor uključena sila ili prisila. Ljudi kojima se prijeti, ucjenjuje ili na drugi način prisiljava na brak mogu tvrditi da je brak od samog početka bio nezakonit. Brakovi koji uključuju maloljetne stranke ili osobe koje nemaju sposobnost pristanka, kao što su osobe s dubokim kognitivnim poteškoćama i neki brakovi koji uključuju mentalne bolesti, također se mogu zakonski poništiti.
Pravno poništenje je retroaktivni sudski nalog, koji proglašava da brak treba tretirati kao da se nikada nije dogodio. Stranke u braku nemaju pristup pravnim lijekovima kao što su alimentacija i uzdržavanje djece, jer nemaju pravno priznatu vezu. U slučajevima kada jedan partner predstavlja opasnost za drugog, ljudi također mogu zatražiti zaštitne naloge i druge korake kako bi se osjećali sigurnije.
Obično je potreban odvjetnik kako bi se učinkovito i brzo osigurao pravni poništenje. Odvjetnik će razviti slučaj i predstaviti ga sucu, uz prateće informacije kao što je svjedočenje o okolnostima braka. Sudac će pregledati materijal i utvrditi je li prvi brak bio zakonit. Ako jest, sudac ne može dopustiti poništenje i stranke moraju podnijeti zahtjev za razvod braka. Mnoge regije dopuštaju razvod bez krivnje, gdje ljudi ne moraju pružati razloge za razvod braka po nalogu suda, što omogućuje sudu da nastavi s postupkom bez potrebe za opsežnim svjedočenjem ili argumentima.