Zakonsko skrbništvo odnosi se na pravo roditelja koji je razveden ili odvojen od drugog roditelja svog djeteta da donosi važne odluke u životu djeteta. Ovo se pravo razlikuje od fizičkog skrbništva, koje se odnosi na roditelja s kojim dijete živi. Dvije primarne vrste zakonskog starateljstva, koje se utvrđuje ili sporazumom između roditelja ili po nalogu suca, jesu zajedničko zakonsko skrbništvo, što je aranžman u kojem oba roditelja dijele prava na donošenje važnih odluka za svoje dijete, i isključivo zakonsko skrbništvo, što je slučaj kada jedan roditelj može donositi ove odluke bez doprinosa drugog roditelja. Te glavne odluke uključuju, ali nisu ograničene na, djetetovo školovanje, medicinsku skrb i vjerski odgoj.
Svaki roditelj koji ima zakonsko skrbništvo nad svojim djetetom ima pravo donositi najvažnije odluke u životu djeteta. To se razlikuje od fizičkog skrbništva, koje se odnosi na životne uvjete djeteta. Ova dva različita prava često se mogu preklapati ovisno o situaciji. Na primjer, jedan roditelj može imati isključivo zakonsko skrbništvo nad djetetom čak i dok dijeli fizičko skrbništvo s drugim roditeljem.
Roditelji koji su se razdvojili ili razveli obično moraju postići sporazum o skrbništvu kako bi odredili skrb za svoje dijete. Ako ne, sudac će donijeti odluku umjesto njih. Podnošenje predmeta starateljstva na sud, što može biti skup put zbog potrebe pravnog zastupanja, općenito je samo slučaj kada između roditelja postoji ekstremni animozitet ili ako jedan roditelj smatra da drugi nije sposoban. Zajedničko skrbništvo uobičajena je odluka suda kada nastanu slučajevi skrbništva, s iznimkom u slučajevima kada se jedan roditelj smatra nesposobnim. U slučaju zajedničkog starateljstva, ako jedan roditelj isključuje drugog iz postupka odlučivanja, isključeni roditelj može podnijeti tužbu pred sudom, a drugi roditelj se može naći u nepoštivanju suda.
Svaki roditelj s isključivim zakonskim skrbništvom ima pravo donositi važne životne odluke u ime svog djeteta. Te odluke uključuju svakodnevne brige, kao što su nehitna medicinska i stomatološka pomoć, vjerski odgoj i gdje će dijete pohađati školu. Drugi specifični primjeri takvih velikih odluka mogu uključivati pristanak roditelja da se djetetu dopusti brak, dobivanje vozačke dozvole ili pridruživanje vojsci. Roditelji koji nemaju zakonsko skrbništvo ne mogu donositi tako važne odluke, ali to im ne sprječava da donose rutinske odluke dok je dijete pod njihovom skrbi, kao što je raspored hranjenja djeteta ili vrijeme spavanja.