Pravo na anonimni govor političko je pravo koje se daje u nekim nacijama koje omogućuje ljudima anonimnu komunikaciju. Ovo pravo obično je zaštićeno u nacijama koje cijene slobodu izražavanja, dok represivnije vlade to ne smatraju pravom koje bi trebale proširiti na svoje građane. Čak iu zemljama u kojima se ovo pravo smatra važnim, mogu postojati ograničenja iz sigurnosnih razloga, a mogu se pojaviti i povremeni sudski sporovi u kojima se osporava ili brani anonimni govor.
U zapadnoj političkoj znanosti koncept anonimnog govora je star, s primjerima koji datiraju iz antičke Grčke i Rima, gdje su ljudi govorili anonimno ili pod pseudonimima. Tijekom formiranja Sjedinjenih Država, jedne nacije u kojoj je slobodno izražavanje posebno cijenjeno, neke od rasprava o smjeru nove nacije odvijale su se anonimno. “Publius”, na primjer, bio je anonimni identitet korišten za potpisivanje nekih federalističkih dokumenata.
U Sjedinjenim Državama, Vrhovni sud je u više navrata presudio da je anonimni govor zaštićen Prvim amandmanom. Napravila je neke iznimke od pravila; na primjer, u predmetu Doe protiv Reeda, koji se odnosi na peticije za izmjene glasačkih listića i druge političke aktivnosti, sud je odlučio da anonimnost nije zaštićena. Organizacije bi mogle otkriti identitet potpisnika peticija, kao što su političke kampanje dužne objavljivati podatke o donatorima.
Područja u kojima pravo na anonimni govor može postati mutna obično uključuju određene vrste političkog izražavanja, kao i situacije u kojima govor predstavlja jasnu i prisutnu opasnost. Ako se ljudi skrivaju iza anonimnih identiteta kako bi se uključili u govor mržnje, poticaje za nasilje i slične aktivnosti, sud može presuditi da njihov govor nije zaštićen. Neke nacije imaju strože zakone o ovoj vrsti govora i mogu biti agresivnije u vezi s poništavanjem prava na anonimni govor kada predstavlja sigurnosni rizik.
Uvjerenja o pravu na anonimni govor razlikuju se na međunarodnoj razini i mogu se mijenjati tijekom vremena unutar određene nacije. Putnici bi možda željeli razmotriti ovo pitanje ako se planiraju baviti političkim komentarima ili aktivnostima. To također može biti važna tema na internetu, gdje lokacija poslužitelja može napraviti značajnu razliku kada agenti za provođenje zakona pozovu operatere stranice da prikupe informacije o korisnicima.
Ako su poslužitelji u državi koja ne štiti govor, takvi će sudski pozivi vjerojatno izdržati pravne izazove na sudu. S druge strane, u zaštićenijoj naciji gdje se anonimni govor smatra važnim dijelom političkog i društvenog diskursa, ljudi bi mogli uspješno osporiti takve sudske pozive i izbjeći nalog za predaju povjerljivih informacija. Ako je vjerojatno da će zaštita korisnika web-mjesta predstavljati problem, također bi bilo preporučljivo razgovarati o situaciji s pružateljem usluga hostinga, jer oni mogu automatski udovoljiti sudskim pozivima umjesto da se savjetuju s pojedinačnim vlasnicima web-mjesta.