Pravo na smrt je uvjerenje da ljudi imaju pravo odlučiti kada više ne žele živjeti, bez obzira na okolnosti. Pravo osobe na smrt na način po svom izboru kontroverzna je tema diljem svijeta i bila je na čelu brojnih argumenata o ljudskim pravima. Ovo se pravo može odnositi na osobu koja ima terminalno zdravstveno stanje ili na osobu koja više nema želju živjeti.
Kritičari prava na smrt tvrde da vlade imaju izravan interes u tome hoće li netko živjeti ili umrijeti i stoga bi trebale imati konačnu odluku o tom pitanju. Zagovornici prava na smrt tvrde da odluke o nečijem životu i tijelu trebaju donositi samo pojedinac i njegova obitelj. Ovo pitanje općenito uključuje argumente za ili protiv potpomognutog samoubojstva, ali može uključivati i druga pitanja, kao što je ukidanje produženog održavanja života. Potpomognuto samoubojstvo obično se provodi eutanazijom, što je praksa koju također obavljaju veterinari za napaćene ili smrtno bolesne životinje.
Od 2010. samo je nekoliko nacija službeno priznalo pravo na smrt i dalo svojim građanima pravni izbor u tom pitanju. Te su nacije uključivale Belgiju, Nizozemsku, Luksemburg i Švicarsku. U mnogim zemljama, poput Sjedinjenih Država, čin potpomognutog samoubojstva smatran je teškim i kažnjivim zločinom. Jedan je slučaj visokog profila uključivao dr. Jacka Kevorkiana, patologa koji je pomogao više od 130 pacijenata da okončaju život početkom 1990-ih. Kevorkian je osuđen za ubojstvo drugog stupnja i odslužio je osam godina zatvora. Američke države poput Oregona i Washingtona, međutim, legalizirale su potpomognuto samoubojstvo pod određenim okolnostima.
Argument o pravu na smrt također se javlja u situacijama kada je netko u djelomičnom ili potpunom vegetativnom stanju i za život se oslanja na potporu za život. Zagovornici ove situacije tvrde da je držanje osobe na aparatima za održavanje života nezdravo za osobu i obitelj. Kritičari tvrde da društva imaju interes zaštititi život bez obzira na okolnosti, osobito ako oboljela osoba ne može komunicirati želi li nastaviti živjeti.
Općenito, vjerske skupine diljem svijeta odbijaju pravo na smrt. Postoje iznimke naravno. U hinduizmu je prihvatljivo da netko prekine svoj život ako više nema odgovornosti ili želju za životom. Slična tema nalazi se u drugoj religiji koja potječe iz Indije, džainizmu.