Pravo na stanovanje je izraz koji koriste razne međunarodne udruge koje navode da svi ljudi diljem svijeta imaju pravo živjeti u kući, a ne na ulici. Naravno, u mnogim dijelovima svijeta ne postoje stvarni zakoni ili službeni pokreti koji bi osigurali ovu teoriju, ali mnoga područja pomažu različitim tipovima ljudi da pronađu domove. Ovaj koncept omogućuje osobama svih rasa i spolova, kao i seksualne orijentacije, pravo na stambeno zbrinjavanje na način da im se omogući život na primjerenom životnom standardu.
Ovaj koncept ima vrlo širok način razmišljanja, a pravo na stanovanje može se različito tumačiti od jednog područja do drugog, ali su osnovni pojmovi svi isti. Simbolizira mir, sigurnost i samopoštovanje za sve ljude. Iz tog razloga slam, koji je mjesto koje nudi vrlo malo zaklona i sigurnosti, nije prepoznat kao pravi tip stanovanja. Sigurnost znači da ljudi mogu živjeti bez brige o čuvanju svoje imovine, ili čak života, u nekim područjima. Biti u stanju živjeti u miru i skladu sa svojim susjedima imperativ je za postizanje normalnog životnog standarda.
Kako bi osobe s niskim primanjima mogle dobiti pomoć od državnih i saveznih agencija, moraju imati stalnu adresu. Ako agencija ne može potvrditi da osoba stvarno ima prebivalište, tada joj neće biti ponuđena nikakva pomoć kada je u pitanju hrana i medicinska njega. Također je iznimno teško, ako ne i nemoguće, stvarno dobiti posao ako prebivalište nije navedeno na prijavi jer poslodavci moraju znati da će ljudi koje zaposle ostati raditi dulje vrijeme. Ljudi koji nemaju adresu nisu glavni kandidati kada lokalne tvrtke zapošljavaju nove zaposlenike. Ovo je jedan od argumenata za predlagače prava na stanovanje.
Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima navodi u članku 11.1 da ljudi imaju pravo na odgovarajuću hranu, odjeću, stanovanje i razvoj svojih specifičnih životnih uvjeta. Članak 27. štiti i prava ljudi na odgovarajuće sklonište jer je djeci potreban normalan životni standard kako bi napredovala i izrasla u dobre građane. Čest problem u prošlosti bio je ograničavanje pristupa stambenim jedinicama samo osobama određene rase ili spola. Međunarodne konvencije o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije i diskriminacije žena stavljaju točku na to u članku 5. odjeljku ‘e’, koji pokriva rasizam i članku 14., odjeljku 2h, koji štiti prava žena na pravo do stanovanja.