Pravo nadležnosti sastoji se od zakona koji se primjenjuje u određivanju ima li sud ovlasti za razmatranje danog pravnog predmeta ili ne. Da bi sud bio nadležan za pitanje unutar Sjedinjenih Država, potrebna je i osobna i predmetna nadležnost. To znači da sud mora imati vlastiti interes u odlučivanju o predmetu i mora pružiti dovoljno koristi uključenim osobama da je pravedno podvrgnuti ljude sudskoj ovlasti.
Osobna nadležnost postoji jer nije pošteno da sud ima ovlasti nad nekim tko nije dobio nikakvu korist od sustava provedbe zakona ili suda unutar te zajednice. Prema zakonu o nadležnosti, osobna nadležnost je dodijeljena sudu čim osoba uživa neke pogodnosti od državne ili savezne vlade pod kojom je sud. Na primjer, svi pojedinci koji žive u Sjedinjenim Državama podliježu osobnoj nadležnosti saveznog suda, jer ti pojedinci uživaju u životu u Sjedinjenim Državama. Osoba također može biti pod jurisdikcijom državnog suda ako ima dovoljan kontakt s državom: na primjer, ako vozi u državi i tada doživi prometnu nesreću, država može biti nadležna za tužbu za prometnu nesreću jer je osoba vozila svojim cestama.
Prema zakonu o nadležnosti, predmetna nadležnost postoji kada sud ima interes da se odluči o pitanju. Na primjer, državni sud ima isključivu nadležnost kada ljudi imaju problem u određivanju tko je vlasnik određenog dijela imovine, jer je interes države da odluči kako se rješavaju zemljišni sporovi vrlo važan. Nasuprot tome, savezni sud ima stvarnu nadležnost u slučajevima u kojima netko dovodi u pitanje ustavnost zakona. Također ima nadležnost nad slučajevima u kojima je prekršen savezni zakon — kao što je Zakon o jednakim mogućnostima zapošljavanja — ili se poziva na savezni zakon, jer savezna vlada ima najveći interes u određivanju načina na koji se federalni zakoni tumače.
Zakon o jurisdikciji također je osmišljen tako da minimizira kupovinu putem foruma. Forumska kupovina događa se kada postoje dva suda s istodobnom nadležnošću od kojih svaki može odlučiti o predmetu. Tužitelj i tuženik na taj način imaju mogućnost odlučiti za koji sudski sustav vjeruje da će njihov konkretni slučaj tretirati povoljnije. Zakon o nadležnosti ima za cilj to svesti na najmanju moguću mjeru ograničavajući koji se predmeti mogu prenijeti na drugi sudski sustav.