Državljanstvo po rođenju, također poznato kao jus soli, daje pravo državljanstva svakoj osobi rođenoj unutar granica teritorija. U nekim slučajevima to može uključivati rođenja u teritorijalnim vodama, pa čak i zračnom prostoru u državnom vlasništvu. Državljanstvo po rođenju je široko prihvaćena praksa u cijelom svijetu, ali je dovelo do značajnih kontroverzi oko imigracijske prakse.
Praksa državljanstva po rođenju znači da osoba treba samo biti rođena u zemlji da bi stekla trajno državljanstvo kao članica te zemlje. To je u suprotnosti s drugim praksama, kao što je jus sanguinis ili pravo krvi, što znači da osoba mora biti dijete građanina da bi stekla državljanstvo. Mnoge moderne zemlje rade s mješavinom dviju praksi, dajući državljanstvo ili legalan boravak onima koji su rođeni u zemlji, ali također dopuštajući onima s kvalificiranim roditeljima ili bakama i djedovima da se registriraju kao građani.
Sjedinjene Države su visoko cijenile praksu državljanstva po rođenju od samog početka nacije. Pod utjecajem ranijih engleskih zakona, nekoliko slučajeva Vrhovnog suda SAD-a pažljivo je povezivalo ideje prava rođenja i vjernosti, uključujući Sjedinjene Države protiv Rhodesa 1866. i Sjedinjene Države protiv Wong Kim Arka 1898. Još jedan važan čimbenik u pravu Sjedinjenih Država u vezi s jus soli je 14. amandman Ustava SAD-a, koji kaže da je građanin osoba “rođena ili naturalizirana” u Sjedinjenim Državama.
Nisu sve zemlje uvijek usvojile državljanstvo po rođenju. Njemačka je, na primjer, do 2000. djelovala na strogoj osnovi roditeljskog državljanstva. Velik dio Europe, s iznimkom Francuske, u prošlosti se više oslanjao na statute jus sanguinis, a ne na pravo rođenja pri određivanju državljanstva. U 21. stoljeću mnoge europske zemlje dopuštaju da se državljanstvo dodjeljuje djeci koja su rođena i odrasla u potpunosti na tom teritoriju, nakon što postanu odrasli.
Nedavna polemika oko državljanstva prava rođenja vrti se oko korištenja rođenja djeteta za osiguranje legalnog boravka za roditelje ili članove obitelji. Ako je, na primjer, dijete rođeno na tlu SAD-a, ono je američki državljanin čak i ako njegovi roditelji i braća i sestre nisu. U američkom kongresu bilo je brojnih pokušaja da se uskrati državljanstvo djeci ilegalnih stranaca, budući da kritičari jus soli sugeriraju da 14. amandman nije imao namjeru uključiti one koji su u zemlju ušli na nezakonit način. Od 2010. nijedan takav opoziv nije bio ni blizu toga da postane zakon, ali neki sugeriraju da bi to pitanje moglo imati više prednosti u budućnosti.