Pravoslavna teologija je proučavanje Boga iz perspektive pravoslavnih kršćanskih učenjaka. Također poznata kao grčka i istočna pravoslavna, pravoslavna crkva je istočnoeuropska i bliskoistočna grana kršćanstva. Postoji niz teoloških razlika između pravoslavne i katoličke teologije. Na prvi pogled, mnoge se čine kao male razlike u mišljenjima, ali tijekom stoljeća te su razlike dovele do raskola i slomova između dviju crkava. Te razlike uključuju narav Boga, narav Krista, euharistiju i čovjekovo spasenje.
Pravoslavna teologija stara je koliko i kršćanska teologija. Mnoga načela kojih se još uvijek drže pravoslavni kršćani – na primjer, Kristova priroda – ista su kao i prvi kršćani. Također, geografski pokriva područje na kojem je kršćanstvo rođeno. Nalazi se oko grčkog istočnog Mediterana, koji je izvorno bio Istočno rimsko carstvo sa središtem u Konstantinopolu. Njena moć i utjecaj su nestajali kako su gubili teritorije, prvo od Perzijskog Carstva, zatim od muslimanskog kalifata i, konačno, od Turaka Osmanlija. Pravoslavna teologija se još uvijek izučava u kršćanskim zajednicama u Grčkoj, dijelovima Balkana, istočnoeuropskim zemljama poput Rusije i u malim zajednicama na Bliskom istoku.
Pravoslavna teologija smatra da su Bog, Krist i Duh Sveti tri odvojena bića, ali da dijele istu zajedničku bit. Teologija se također drži izvornog grčkog nacrta Nicejske vjeroispovijesti u kojem se navodi da je Duh Sveti došao od Boga. Latinski tekst, međutim, navodi da je Duh Sveti došao od Boga i Krista, u dodatku poznatom kao Filioque. Ova razlika, kao i priroda trojstva, dovela je do raskola 1054. godine.
Kako Krist i Bog dijele istu bit, Kristova priroda je važan dio pravoslavne teologije. Za pravoslavne kršćane, Krist je 100 posto čovjek i 100 posto Bog. Vjeruju u Krista koji je živio, koji se žrtvovao za čovječanstvo i koji je uskrsnuo trećeg dana.
U pogledu euharistije, pravoslavna teologija se slaže s katoličkom teologijom u tome što se kruh i vino doslovno pretvaraju u tijelo i krv Kristovu tijekom transupstancijacije. Oni se, međutim, ne slažu oko vrste kruha koji se koristi. Pravoslavna teologija smatra da se kvasni kruh, kruh napravljen od kvasca, mora koristiti tako da učinak kvasca predstavlja Duha Svetoga.
Drugi važan dio pravoslavne teologije je ideja spasenja. Pravoslavna teologija nije usvojila ideje Augustina iz Hipona, pa ostaje pri ranijem uvjerenju da je Krist umro kako bi vratio mjesto čovječanstva u svijetu na istu razinu kao prije pada Adama i Eve. Pravoslavni teolozi vjeruju da je Bog milostiv i daje spasenje onima koji će ga prihvatiti i koji rade s Bogom da ga postignu.