Prediktivni marker je genetski pokazatelj koji može rasvijetliti koliko će pacijent dobro reagirati na liječenje. Istraživanja o upotrebi prediktivnih biljega prvenstveno uključuju rak, osobito dojke, ali liječenje drugih bolesti može biti dobra meta. Laboratorijsko testiranje može se koristiti za identifikaciju specifičnih genetskih regija od interesa, bilo da istraživači žele identificirati novi marker ili pregledati pacijenta tijekom razvoja plana liječenja. Stručne organizacije kliničara povremeno objavljuju smjernice o indikatorima koje su identificirali i kako ih koristiti u terapiji.
Vrsta informacija koje daje prediktivni marker može varirati. Neki mogu ponuditi pokazatelje da je tumor otporan na kemoterapiju; kemoterapija možda uopće neće biti učinkovita ili su mogućnosti kemoterapije ograničenije. Drugi sugeriraju osjetljivost ili ukazuju na to da je velika vjerojatnost da će tumor odgovoriti na određenu vrstu kemoterapije. Ove informacije mogu usmjeravati razvoj učinkovitog plana liječenja.
Korištenje prediktivnih markera omogućuje prilagođavanje liječenja pacijentu. Ako pacijent ima tumor otporan na kemoterapiju za koji je malo vjerojatno da će se smanjiti kao odgovor na bilo koje dostupne tretmane, možda bi imalo smisla usredotočiti se na resekciju što je više moguće i korištenje terapije zračenjem za ciljanje zaostalih stanica. Naporne sesije kemoterapije mogu se preskočiti jer je malo vjerojatno da će pacijentu ponuditi bilo kakvu korist, a mogu pogoršati kvalitetu života.
S druge strane, pacijentov prediktivni biljeg može ukazivati na to da bi određeni lijek ili kombinirani program kemoterapije mogao biti vrlo učinkovit. To bi omogućilo pacijentu da počne dobivati najbolje moguće lijekove vrlo rano u liječenju, umjesto da mora isprobavati nekoliko režima kako bi pronašao pravi. Rani napad na rak može povećati šanse za uspjeh. Markeri također mogu ukazivati na to hoće li izraslina metastazirati i jesu li genetski odnosi pacijenta također ugroženi.
Rakovi nisu jedina stanja koja mogu imati koristi od prediktivnog istraživanja markera. Ljudi zaraženi određenim organizmima kao što su virus ljudske imunodeficijencije (HIV) i virus hepatitisa C mogu nositi prediktivne markere koji mogu pružiti informacije o tome koliko će dobro reagirati na liječenje. To može pomoći njihovim liječničkim timovima da odrede kako nastaviti s liječenjem i može otkriti koje bi opcije bile najprikladnije za pacijentov slučaj. Dodatno, prediktivni biljeg može ponuditi uvid u prognozu i stope preživljavanja, što može biti važno za pacijente koji žele donositi informirane odluke.