Ljudski mozak je podijeljen na dvije polovice, odnosno lijevu i desnu hemisferu. Svaka hemisfera kontrolira kontralateralnu ili suprotnu stranu tijela. Prednja komisura je živčani snop koji povezuje ove dvije hemisfere. Također se naziva i predkomisura, može se naći u mozgu svih sisavaca.
Mozak se sastoji od dvije različite vrste tkiva: bijele tvari i sive tvari. Siva tvar sadrži stanična tijela neurona i dendrite koji se odatle granaju. Bijela tvar sadrži aksone neurona, koji su prekriveni bijelom masnom tvari zvanom mijelin. Prednja komisura je građena od bijele tvari.
Prednja komisura povezuje dva temporalna režnja, koji se nalaze na donjem dijelu svake strane mozga, iza uha. Temporalni režnjevi su uključeni u sluh i jezik. Također povezuje dvije amigdale, jezgre koje reguliraju emocije i igraju ulogu u pamćenju. Također drži vlakna olfaktornog trakta, koja prelaze na suprotne strane tijela u prednjoj komisuri.
Neospinotalamički trakt jedan je od puteva kojima podražaj boli prolazi kroz živčani sustav. Neuroni koji nose brze signale boli dekusiraju ili prelaze na kontralateralnu stranu mozga, na prednjoj komisuri. Ova vlakna završavaju u talamusu, gdje komuniciraju sa somatosenzornim korteksom.
Postoji nekoliko puteva koji povezuju lijevu i desnu hemisferu mozga. Najveći je corpus callosum, koji je više od deset puta veći od prednje komisure. Također se sastoji od bijele tvari i zapravo je najveća struktura bijele tvari u mozgu.
U sagitalnom rezu mozga, koji dijeli mozak po sredini na lijevi i desni dio, jasno se može vidjeti prednja komisura. Ovalnog je oblika i od vrha do dna ima oko 5 mm. Nalazi se ispod corpus callosum i ispred stupova forniksa, moždane strukture koja prenosi signale iz hipokampusa. Nešto je veći kod žena nego kod muškaraca.
Neke studije sugeriraju da mogu postojati neurološke razlike između homoseksualnih i heteroseksualnih muškaraca. Jedno takvo istraživanje pokazalo je da je prednja komisura veća u mozgu homoseksualnih muškaraca nego u heteroseksualnih muškaraca. Međutim, ovaj nalaz nije repliciran, stoga je potrebno daljnje proučavanje prije nego što se izvuku zaključci o neurološkim pokazateljima homoseksualnosti.