Prednji samoglasnik je posebna vrsta zvuka koji se koristi u govoru ili ljudskom najavljivanju određenih samoglasnika. Ime je dobio po tome što se, kako bi se artikulirali ti zvukovi, jezik mora držati daleko ispred usta. Ponekad se zovu “svijetli samoglasnici” jer zvuče jasnije ili svjetlije od onih koji nastaju kada je jezik udaljeniji. Jedan od ključeva za uspješno stvaranje samoglasnika ispred usta je da jezik zadrži svoj prednji položaj bez izazivanja sužavanja vokalnog trakta. Ako dođe do takvog suženja, to stvara suglasnički, a ne samoglasni zvuk. Većinu vremena pravilan položaj jezika mora se naučiti kroz praksu i može predstavljati izazov govornicima jezika koji ih koriste. U međunarodnoj fonetskoj abecedi postoji devet priznatih prednjih samoglasnika, iako se u engleskom jeziku koristi samo pet. To su dugo “e” i “a” i kratko “i”, “e” i “a”.
Osnove stvaranja ovih zvukova
Da bi se napravio ovakav samoglasnički zvuk, jezik se, naravno, mora pomaknuti naprijed u ustima, ali u većini slučajeva vrh mora ostati nisko, obično čak i s donjim prednjim zubima. Različiti glasovi samoglasnika nastaju djelomično mijenjanjem svoda jezika; ovo stvara tri vrste samoglasnika: visoki, visoki-srednji do niski-srednji i niski. Prednji samoglasnici mogu se suprotstaviti stražnjim samoglasnicima, koji su napravljeni tako da je jezik smješten što je moguće dalje u ustima.
Dugi E
Najviši prednji samoglasnik, što znači da je jezik najviše zakrivljen prema liniji desni, je dugo “e”. Postoje 23 različita načina pisanja dugog “e” zvuka na engleskom, a može se naći u riječima kao što su “jesti”, “otpad” i “ljudi”. Kao najviši i najveći samoglasnici, dugo “e” rijetko se izgovara pogrešno, čak i od onih koji uče engleski kasnije u životu, a obično se javlja rano u govoru djece.
Dugi A
Dugačak “a” se obično smatra u visokoj i srednjoj kategoriji. Primjeri se mogu naći u riječima kao što su “jeo”, “papir” i “ladica”. U engleskom jeziku postoji 36 različitih pravopisa ovog samoglasnika, ali najčešće je slovo “a”. Zvučnici obično imaju malo problema s ovim zvukom zbog položaja jezika.
Kratko I
Kratak zvuk “i” također je još jedan primjer. Riječi poput “ship”, “it” i “hit” sve su uobičajene engleske riječi koje koriste ovaj samoglasnički zvuk. Na engleskom postoje 33 različita prihvaćena pravopisa za ovaj zvuk. Jezik nije tako visoko u ustima kao kod dugog “e” ili “a”, pa je djeci i onima kojima nije maternji jezik često teže svladati kratki “i” zvuk.
Kratko E
U niskom srednjem rasponu prednjih samoglasnika nalazi se kratki zvuk “e” koji se koristi u riječima kao što su “krevet”, “glava” i “dobi”. Uobičajeni pravopis je slovo “e”, ali ima 19 različitih engleskih varijacija. Ovaj je samoglasnik pod utjecajem dijalekta i često je vrlo problematičan za one koji nisu izvorni govornici, osobito ako pokušavaju naučiti prepoznati različite regionalne izgovore određenih riječi i pojmova.
Kratko A
Posljednji zvuk koji se smatra u kategoriji samoglasnika ispred usta u engleskom jeziku je kratki zvuk “a”. Neki primjeri su “na”, “smijati se” i “karirano”. Najčešći pravopis je “a”, ali ima 13 različitih varijacija na engleskom. Kratko “a” smatra se niskim samoglasnikom jer jezik nije normalno zakrivljen, a usta se šire otvaraju za ovaj zvuk. Ovo je samoglasnik koji djeca engleskog govornog područja najčešće pogrešno izgovaraju i nije uobičajen zvuk u mnogim svjetskim jezicima.