Zastupnička demokracija oblik je demokracije u kojem građani dopuštaju drugima — obično izabranim dužnosnicima — da ih predstavljaju u vladinim procesima i nisu nužno izravno uključeni u bilo koji od procesa zakonodavstva ili izrade zakona. Ovaj oblik demokracije postao je posebno popularan u regijama u kojima je broj građana toliki da bi izravna zastupljenost mogla postati pretjerano komplicirana ili zaglavljena. Neki ljudi vjeruju da je jedan nedostatak predstavničke demokracije to što zastupnici možda neće ispravno služiti ljudima koje bi trebali predstavljati.
Izabrani predstavnici
U predstavničkim demokracijama, predstavnici obično služe u domu kao što je senat, parlament, predstavnički dom ili slično vladino tijelo koje je poznato pod drugim imenom. U izravnoj demokraciji građani bi sami sastavljali zakone, raspravljali o njima i glasali za njihovo usvajanje. Umjesto toga, predstavnička demokracija omogućuje građanima da biraju ljude koji umjesto njih obavljaju te odgovornosti i zadatke. To bi se moglo činiti kao da stvara nepotrebno razdvajanje između ljudi i zakona koji se donose, ali namjera je da zastupnici dobiju obrazovanje i obuku koja je neophodna za bolje razumijevanje kompliciranih potreba njihove jurisdikcije.
Prednosti i nedostatci
Neki ljudi vjeruju da bi u predstavničkoj demokraciji bilo idealno da izabrani dužnosnici budu visokoobrazovani ljudi koji razumiju potrebe ljudi i mogu pronaći rješenja za komplicirane društvene i vladine probleme. U mnogim slučajevima, međutim, zastupnici se često temelje na zajedničkim uvjerenjima i mišljenjima s određenim segmentima stanovništva, bez obzira na obrazovanje, znanje ili sposobnost tih predstavnika da rješavaju probleme. Neki ljudi to vide kao slabost predstavničke demokracije, jer bi predstavnici mogli služiti svojim potrebama i preferencijama u odnosu na potrebe i preferencije naroda. Zagovornici predstavničke demokracije često ukazuju na činjenicu da građani biraju zastupnike neposrednim izborima, pa u konačnici pomažu u odlučivanju što će biti uvedeno u zakon.
Izravna demokracija
U manjim jurisdikcijama mogu se naći izravne demokracije umjesto predstavničkih demokracija. Takva manja područja mogu imati populacije koje su dovoljno male da omoguće izravno sastavljanje nacrta zakona i glasovanje o takvim mjerama od strane stanovništva. To se često vidi na gradskoj ili regionalnoj razini gdje se podnose peticije, skupljaju potpisi i sastavljaju nacrti zakona od strane pravnih stručnjaka, a o njima glasaju građani. U nekim izravnim demokracijama, predstavnici glasaju na temelju želja ljudi koje predstavljaju, a ne njihovih osobnih želja.