Praksa pregledavanja dokumenata kako bi se utvrdila njihova relevantnost za suđenje poznata je kao “pregled dokumenata”, koji se u praksi obično naziva “pregled dokumenata”. Jedan od bitnih elemenata suđenja prema sustavu common lawa je mogućnost svake strane da traži i pregleda relevantne dokumente koje jedna druga posjeduje. Stranke dobivaju pristup tim dokumentima kroz dokazni postupak otkrivanja, a odvjetnici svake strane zatim se upuštaju u pregled dokumenata kako bi utvrdili koliko je pojedini dokument koristan za slučaj. Odvjetnici se također ponekad upuštaju u pregled dokumenata klijentovih dokumenata kada taj klijent, obično poduzeće, očekuje tužbu ili istragu. Pregled dokumenta općenito se smatra prilično ružnim pravnim zadatkom i obično uključuje samo označavanje dokumenta kao “relevantan” ili “nerelevantan” i nastavak.
Najraniji pregled dokumenata sastojao se od odvjetnika, obično novih suradnika, koji su pregledavali kutije tiskanog papira. Pojava računalne tehnologije učinila je ispise gotovo zastarjelim za proces pregleda dokumenata. Većina dokumenata danas se predaje u elektroničkom obliku i pregledava se na ekranima računala. To je u nekim aspektima olakšalo proces pregleda, ali je također značilo da je sada uključeno mnogo više dokumenata. Obično se sve što je pohranjeno na korporativnim poslužiteljima mora predati tijekom otkrivanja, od službenih dopisa do svakodnevnih osobnih e-mailova.
Većinu vremena pregled dokumenata prati tekući spor. Odvjetničke tvrtke provode preglede dokumenata u skladu sa zakonom o otkrivanju za klijente koji tuže ili su tuženi. Međutim, otkriće se može obaviti i strateški bez suđenja. Tvrtka koja planira tužiti drugu možda će htjeti napraviti interni pregled dokumenata kako bi razumjela svoje obveze. Slično, tvrtka koja očekuje da će biti tužena ili očekuje federalnu istragu, može provesti samopropisanu reviziju kako bi počela sastavljati odgovarajuću obranu.
Pregledom dokumenata u svim jurisdikcijama moraju se baviti licencirani odvjetnici. Iako je zadatak nešto više od skeniranja sadržaja, on je bitan dio izgradnje pravnog predmeta i kao takav ga moraju rješavati kompetentni stručnjaci. Međutim, ne postoji pravilo da odvjetnici koji obavljaju usluge pregleda dokumenata moraju biti trajno povezani s nadležnom tvrtkom.
Odvjetnička društva koja redovito rješavaju velike korporativne slučajeve mogu biti progutana pregledom dokumenata. Kada se milijuni dokumenata moraju pregledati, proces može potrajati mjesecima, a odvjetnici koji bi inače mogli suštinski raditi na slučaju bit će vezani rješavajući relevantna pitanja. Jedan od načina na koji su neke tvrtke pokušale to ispraviti jest zadržavanje pravnih vanjskih usluga za pregled svojih dokumenata ili unajmljivanje odvjetnika temeljenih na ugovoru da rade posao za mnogo manje od plaće suradnika odvjetnika.
Odvjetnik koji radi samo pregled dokumenata često je poznat kao odvjetnik za pregled dokumenata. Ovaj odvjetnik se ne bavi odvjetništvom ni u kakvom smislenom smislu i ne sudjeluje u predmetu osim pregleda dokumenata i označavanja onih koji bi mogli biti relevantni. Ne komunicira s klijentima niti pridonosi bilo čemu originalnom procesu. Neke tvrtke imaju odjele za pregled dokumenata stalnih odvjetnika čiji je jedini posao pregled dokumenata, no češće se ti odvjetnici angažiraju na određeno vrijeme, na temelju ugovora, ako ne i u potpunosti. Kada se završi pregled dokumenata, to su, obično, i njihovi poslovi.