Prekordijska elektroda odnosi se na jedno od šest standardnih elektrokardiogramskih (EKG ili EKG) elektroda, ili elektroda, postavljenih na prsa kako bi se dobilo EKG izvješće s 12 odvoda koje grafički prikazuje električnu aktivnost srca. EKG s 12 odvoda sastoji se od 12 različitih osi srca dobivenih iz 10 različitih elektroda: šest prekordijskih odvoda i po jedan na svakom ekstremitetu. Dr. Frank Wilson uveo je upotrebu prekordijskih elektroda 1940-ih za pobliže mjerenje električne aktivnosti srca i ovaj standard je ostao rutina, osim kada su potrebne modifikacije za testove na traci za trčanje. Svaka prekordijska elektroda označena je “V” zajedno sa svojim brojem elektrode, kao što je “V1” ili “V3”.
Šest prekordijskih odvoda postavljeno je na prednji dio prsnog koša u standardnoj konfiguraciji. V1 se nalazi na desnoj strani prsne kosti u četvrtom interkostalnom, odnosno rebrnom prostoru, dok se V2 postavlja direktno preko prsne kosti na lijevoj strani prsnog koša. V4 se nalazi u petom interkostalnom prostoru ispod sredine lijeve ključne kosti. Radeći unatrag, prekordijska elektroda V3 primjenjuje se izravno između V2 i V4. V5 i V6 smješteni su na istoj razini kao i V4 na lijevoj prednjoj aksilarnoj liniji i lijevoj srednjoj aksilarnoj liniji.
Korištenje 10 elektroda omogućuje procjenu električne aktivnosti srca duž 12 različitih osi i tri odvojene ravnine. EKG s 12 odvoda mjeri električnu aktivnost srca duž osi X koja dijeli srce na desnu i lijevu polovicu; duž Y osi koja dijeli srce na prednju i stražnju polovicu; i duž Z osi koja dijeli srce na gornju i donju polovicu. Ovaj stupanj evaluacije rezultira velikom količinom replikacije podataka s osam neovisnih odvoda i četiri redundantne elektrode. Prema Malmivuovom i Plonseyjevom tekstu, Bioelectromagnetism, svih 12 odvoda se ipak snima kako bi se poboljšalo prepoznavanje uzoraka i time poboljšala dijagnostička vrijednost EKG procjene.
Doprinos svakog prekordijalnog dovoda do svih ovih informacija duž 12 osi i tri ravnine koje dijele srce omogućuje vrlo blisku identifikaciju područja ozljede. Nedostatak kisika ili ishemija može uzrokovati privremene promjene specifičnih EKG elektroda. Srčani udar ili infarkt miokarda (MI) rezultira razvojem promjena na različitim prekordijskim odvodima ovisno o specifičnom području infarkta – na primjer, prednjem, stražnjem ili donjem dijelu – budući da su električni impulsi prekinuti zbog ozljede tkiva i smrti.