U američkom građanskom pravosudnom sustavu, zakon o deliktu odnosi se na situacije u kojima protupravno ponašanje jedne strane uzrokuje štetu drugoj. Deliktničko ponašanje priznato zakonom može se temeljiti na djelima koja su ili namjerna ili iz nemara. Primjeri namjernih delikata su kleveta, napad ili zlostavljanje, prijevara i miješanje u ugovorne ili povoljne odnose druge strane. Delikt iz nemara odnosi se na one okolnosti pod kojima će zakon smatrati jednu osobu, koja je dužna brinuti se prema drugoj, odgovornom za bilo kakvu štetu koju bi njezin nemar mogao prouzročiti oštećeniku.
Delat iz nemara može se definirati kao neuspjeh pojedinca da pokaže razumnu pažnju kako bi se zaštitio od oba rizika za koje se znalo da prouzrokuju moguću štetu, kao i onih za koje je pojedinac trebao znati da stvaraju nerazuman rizik od štete trećim osobama. Da bi pobijedio u parničnom postupku iz nemara, tužitelj mora prevagom dokaza dokazati da je tuženik bio nemaran, odnosno da je u datim okolnostima nije postupao s dužnom pažnjom. Tužitelj također mora dokazati da je nepažnjom tuženika prouzročio ozljede, te da je zbog toga pretrpio ozljede ili utvrđivu štetu. Nemar obuhvaća niz uzroka pravnih radnji, uključujući osobne ozljede, liječničku nesavjesnost i tužbe za odgovornost za proizvod.
Postoji nekoliko afirmativnih obrana koje okrivljenik može iznijeti protiv tužbe zbog nehata. Dvije najistaknutije su pretpostavka rizika i nemar koji je pridonio. Preuzimanje rizika je tuženik koji tvrdi da je tužitelj bio svjestan rizika ili opasnosti, ali je ipak postupio nepromišljeno, tako da se zadobivene ozljede ne mogu smatrati da ih je prouzročio tuženik. Primjeri mogu uključivati nepromišljeno ponašanje pred poznatom opasnošću, kao što je pušenje pored benzinske pumpe ili korištenje metalnih ljestava u prisutnosti dalekovoda.
Tuženik može kao obranu iznijeti pridonosni nemar ako je vlastiti nemar tužitelja bio neposredni uzrok njegovih ozljeda. Primjeri mogu uključivati tužitelja koji je sudjelovao u prometnoj nesreći, ali je bio pijan u vrijeme incidenta. Nalaz porote o pridonosnom nemaru može poništiti tužbu tužitelja zbog nehata. U nekim jurisdikcijama, doktrina običajnog prava o doprinosnom nemaru zamijenjena je zakonskom shemom komparativne nepažnje. Prema teoriji komparativnog nemara, porota će procijeniti – na postotnoj osnovi – iznos za koji je tužitelj bio odgovoran za svoje ozljede, te će se u skladu s tim umanjiti svaka dosuđena šteta.