Retrening amigdale odnosi se na reprogramiranje dijela mozga odgovornog za reakcije straha koje uzrokuju tjeskobu i stres. Ovi programi koriste vježbe uma i tijela, tehnike opuštanja, vizualizaciju i svjesnu kontrolu misli kako bi zaobišli složene sklopove u mozgu odgovorne za reakcije na strah. Prekvalifikacija amigdale uči ljude kako drugačije gledati na emocionalna sjećanja pohranjena u ovom dijelu mozga. Može se koristiti za liječenje posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), anksioznih poremećaja i simptoma sindroma kroničnog umora.
Amigdala je dio limbičkog sustava mozga ovalnog oblika koji se naziva emocionalni mozak. Povezan je s moždanim deblom i regulira fizički odgovor na strah povećanjem broja otkucaja srca, disanja, krvnog tlaka, adrenalina i znojenja. Ove uvjetovane reakcije straha u amigdali mogu se naći u tisućama vrsta, uključujući voćne mušice, i smatraju se bitnim za preživljavanje.
Istraživači su otkrili da mozak reagira na strah i stres kroz složene sklopove koji svjesno i nesvjesno kanaliziraju i pohranjuju sjećanja na dva različita puta. Kada se čovjek suoči s opasnošću, oči ili uši brzo prenose naučene informacije o prijetnji talamusu, koji dijeli informacije u dva živčana puta. Ovaj se proces događa automatski i obično bez svjesnog razmišljanja.
Percepcija opasnosti putuje do moždane kore, gdje se informacije o opasnosti tumače iz prošlih iskustava, proces koji može potrajati sekundu ili dvije. Upozorenje također ide odmah od amigdale do moždanog debla, gdje tijelo reagira oslobađanjem hormona stresa i povećanjem disanja i otkucaja srca u pripremi za borbu ili bijeg. Amigdala reagira instinktivno kao mehanizam za preživljavanje i ne oslanja se na učenje kako bi izvršila svoju funkciju.
Ponovna obuka amigdale koristi svjesni um za prenamjenu mozga i promjenu reakcija straha koje se javljaju automatski. Ljudi koji koriste tehnike prekvalifikacije amigdale mogli bi isprobati meditaciju, vizualizaciju ili svjesne misaone obrasce kako bi promijenili način na koji se strah tumači u moždanoj kori. Ovi programi imaju za cilj preokrenuti nesvjesni odgovor straha u amigdali stvaranjem novih sjećanja koja ne izazivaju fizičke znakove stresa.
Neurolozi smatraju ovaj proces teškim jer reakcije na strah predstavljaju primitivnu funkciju bitnu za opstanak vrste. Vjeruju da su ti odgovori bili čvrsto povezani u mozgu kako bi se aktivirali kada su se rana ljudska bića suočila s grabežljivcima. U suvremenom svijetu, gdje stalne prijetnje preživljavanju obično ne postoje, reakcija straha može ograničiti sposobnost osobe da djeluje pod stresom ili nakon traumatičnog događaja koji se ponavlja u sjećanju.
Netko tko pati od posttraumatskog stresnog poremećaja mogao bi doživjeti fizičke reakcije kada vidi nešto što pokreće sjećanja na traumatski događaj. Nesvjesna sjećanja sačuvana u amigdali šalju upozorenja moždanom deblu u djeliću sekunde, što otežava kontroliranje svjesne interpretacije iskustva kako bi se zaobišla ova reakcija. Ratni veterani, žrtve seksualnog napada i žrtve zločina često pate od PTSP-a. Liječnici su postigli određeni uspjeh s beta-blokatorima, koji bi mogli kontrolirati ozbiljnost simptoma.