Inflacijska premija je metoda koja se koristi u ulaganju i bankarstvu za izračunavanje normalne stope povrata na imovinu ili ulaganje kada opći trošak roba i usluga raste tijekom vremena, poznat kao inflacija. Stvarni povrat, dakle, ili realna stopa povrata na ulaganje umanjuje se za premiju inflacije, a to smanjenje ima tendenciju da bude veće što je dulje potrebno da investicija dospije. Primjer za to bi bila državna obveznica koja donosi 5% povrata na ulaganje u jednoj godini, ali s premijom inflacije tijekom iste godine od 1% za povećanje cijena. Time se realni povrat obveznice smanjuje na 4% do kraja godine.
Rizik inflacije ima značajan utjecaj na vrijednost ulaganja tijekom vremena, osobito ako se radi o ulaganjima s vrlo dugim horizontom prije dospijeća. Državne obveznice kojima je potrebno 25 do 30 godina do dospijeća zapravo mogu rezultirati manjom vrijednošću od početnog ulaganja zbog premije inflacije tijekom takvog razdoblja koje negira mali postotak dobiti na obveznicu. Zbog učinka inflacije na nominalni povrat za bilo koje ulaganje, predviđanje stope inflacije tijekom vremena važna je komponenta svih financijskih ulaganja.
Budući da rizik inflacije može rezultirati negativnim prinosom ili gubitkom vrijednosti ulaganja, važno je za dugoročnu vrijednosnicu poput obveznice uračunati inflaciju tako što je vežete za kuponsku stopu. Kuponska stopa je postotni prinos obveznice na temelju trenutnih kamatnih stopa. Inflacija povećava kamatne stope u gospodarstvu u cjelini, a ako se prinos na ulaganja ne prilagodi kako bi se to nadoknadio tijekom vremena, one će izgubiti vrijednost.
Međutim, krivulja prinosa za ulaganje ne uzima u obzir samo premiju inflacije i kamatne stope. Jednako je važno i ono što je poznato kao premija rizika. Premija rizika je izračun vjerojatnosti da će posao u koji je uloženo bankrotirati dok ulaganje dospijeva, pri čemu bi se cijela vrijednost vrijednosnog papira mogla izgubiti.
Kada su ulaganja koja imaju prinose vezane uz rastuće kamatne stope poput obveznica, kaže se da se ti prinosi temelje na onome što se zove nominalna kamatna stopa. Nominalna kamatna stopa je vrijednost do koje se dolazi bez uračunavanja inflacije. Da bi se dobila ova nominalna stopa prinosa za ulaganje, tri druga degradirajuća čimbenika zbrajaju se i oduzimaju od navedenog prinosa za ulaganje. Nominalna kamatna stopa je, dakle, jednaka stvarnom povratu ulaganja kada se unovči.
Primjer kako se to izračunava može se ilustrirati s obveznicom koja ima navedeni prinos od 8% i dospijeva u jednoj godini. Ako je stvarna kamatna stopa za godinu 1%, premija inflacije je 2%, a premija rizika 3%, tada će stvarni povrat na obveznicu ili nominalnu kamatnu stopu biti samo 2%, kao i svi ovi drugi čimbenici su troškovi koji degradiraju vrijednost obveznice. Međutim, u praksi se često događa da se premija rizika izostavi iz ovih izračuna ako se smatra da je tvrtka vrlo stabilna i da je malo vjerojatno da će prestati s poslovanjem kratkoročno ili dugoročno. Budući da su premije rizika više teoretski od stvarnih troškova kao što su premija inflacije ili stvarne kamate, ako se uračunaju u neto prinos, često završavaju tako da profit od ulaganja izgleda manje nego što se zapravo ispostavi da je kada se unovči.