Demencija se klasificira kao slom mentalnih sposobnosti kao posljedica organskog propadanja, često uzrokovanog starošću, kemijskom neravnotežom ili traumom glave. Presenilna demencija je početak demencije zbog organskog propadanja koje nije posljedica starosti. Kod presenilne demencije bolesnikovi se simptomi mogu početi pojavljivati u osoba u dobi od 40 ili 50 godina, dok standardna demencija obično neće imati simptome tek nakon 65. godine.
Najčešći uzrok presenilne demencije je rana Alzheimerova bolest. Ova bolest napada čeoni režanj mozga i polako počinje razgrađivati organsku moždanu tvar, ometajući ili onemogućujući funkcije za koje je odgovoran čeoni režanj mozga. U većini slučajeva, simptomi će se početi pojavljivati polako, postupno opadajući. Tempo bolesti, međutim, ima tendenciju da se brzo podiže nakon što je započeo puni početak, uzrokujući strmoglav pad funkcionalne sposobnosti.
Presenilna demencija ima mnoge iscrpljujuće nuspojave, koje često ozbiljno narušavaju kvalitetu života pojedinca koji pati od nje. Najčešća nuspojava je gubitak pamćenja, povezan i s događajima, kao i s ljudima i mjestima. Poteškoće u govoru i čitanju također mogu biti posljedica presenilne demencije, jer mozak polako gubi sposobnost pravilnog oblikovanja rečenica i razumijevanja napisane riječi. Raspoloženje također može biti drastično pogođeno, a depresija je česta nuspojava zajedno s gubitkom sposobnosti prosuđivanja i sposobnosti suočavanja. Konačno, osnovni zadaci poput brige o sebi također postaju sve teži, a higijenski problemi su česta pojava.
Najčešći oblik liječenja presenilne demencije zapravo ne liječi samu bolest. Liječnici će često prepisivati razne antidepresive i druge lijekove namijenjene ispravljanju kemijske neravnoteže u mozgu. Najčešći lijekovi koji se koriste su oni dizajnirani da potaknu proizvodnju serotonina u mozgu, prirodne kemikalije u mozgu koja povećava osjećaj dobrobiti pojedinca i cjelokupno raspoloženje. Mogu se koristiti i lijekovi namijenjeni liječenju poremećaja pažnje, prvenstveno dani za suzbijanje utjecaja na pamćenje koji predstavlja presenilna demencija u svojim ranijim fazama.
Prosječna osoba koja pati od presenilne demencije obično će se nositi s postupnim pojavom simptoma tijekom prosječno deset godina. U rijetkim slučajevima simptomi mogu napredovati od blagih do ozbiljnih za samo nekoliko godina. Čak i uz recepte koji su osmišljeni da minimiziraju rane simptome bolesti, većina pacijenata će općenito imati osam do deset godina života nakon što se simptomi počnu pojavljivati. Ukupni raspon, međutim, može biti od tri do 15 godina.