Prevelika prtljaga je prtljaga koja ne odgovara maksimalno dopuštenim dimenzijama koje je odredio prijevoznik. Izraz se najčešće odnosi na prtljagu koja se provjerava za zračni promet, ali se također može primijeniti na ručnu prtljagu zračnim prijevozom te na prtljagu koja se prevozi autobusom, vlakom ili brodom. Neki prijevoznici izričito zabranjuju putnicima nošenje prevelike prtljage, dok će drugi to dopustiti uz plaćanje dodatne naknade.
Nekada su ograničenja veličine prtljage bila gotovo univerzalna, barem za zračna putovanja. S vremenom je to postalo manje. Iako zajednički standardi postoje, svaki zračni prijevoznik postavlja vlastite politike o tome što čini preveliku prtljagu te postavlja pravila i naknade u vezi s mogućnošću kupaca da provjere ili nose takve torbe.
Zračni prijevoznici također mogu imati različita ograničenja na temelju zemljopisa i određenih letova. Maksimalne dopuštene dimenzije i naknade za preveliku prtljagu također mogu biti različite u jednoj zemlji nego u drugoj. Takva bi prtljaga mogla biti potpuno zabranjena na nekim letovima, a na nekima bi se samo dodatno naplaćivala.
U zračnom prometu najveće dopuštene dimenzije prtljage obično su određene veličinom zrakoplova. To se posebno odnosi na ručnu prtljagu, budući da veličina pretinca iznad glave može značajno varirati ovisno o modelu zrakoplova. U nekim slučajevima, ograničenja se također mogu temeljiti na lokalnim politikama i vladinim ograničenjima.
Ograničenja veličine prtljage također se značajno razlikuju za kopnene i pomorske prijevoznike, kao što su vlakovi i brodovi za krstarenje. Kao i kod zračnih prijevoznika, ove tvrtke obično temelje ograničenja na veličini opreme u kojoj se putnici voze. Poput zračnih prijevoznika, takve tvrtke mogu zabraniti prijevoz prevelike prtljage ili procijeniti naknadu za prtljagu.
Oznaka “prevelika” obično se odnosi na stvarnu vanjsku dimenziju prtljage, a ne na njezinu težinu. Torbe koje teže više od najveće dopuštene težine općenito se označavaju kao “preteške”. Vanjske dimenzije se često određuju mjerenjem duljine, širine i dubine vrećice te zbrajanjem ta tri broja. Nositelji također mogu odrediti da niti jedna strana ne bude duža od određene duljine.
Zračne luke i željezničke skladišta često nude zaslone koji sadrže okvir ili kutiju u koju se ručne torbe moraju uklopiti kako bi bile dopuštene. To putnicima omogućuje jednostavan način da vide jesu li njihovi predmeti unutar potrebnih dimenzija. Prtljaga koja ne stane obično se mora provjeriti. Dok se prtljaga obično odnosi na kovčege, kovčege i druge takve torbe specifične za putovanja, koferi ili oprema mogu se smatrati “prtljagom” i podliježu ograničenjima veličine. To uključuje glazbenu opremu, kolica, invalidska kolica i sve ostalo što se provjerava ili nosi.