Prevencija izloženosti i odgovora odnosi se na tretman koji pomaže u upravljanju, kontroli i potencijalnom liječenju određenih psihičkih poremećaja. Ovu metodu obično koriste psihoterapeuti ili psiholozi, ali se može i samouka s odgovarajućim znanjem. U ovom obliku liječenja, pacijent je izložen svim problemima koji mu uzrokuju probleme u pokušaju da se obnovi. Ideja je pomoći pacijentu da prevlada probleme suočavajući se s njima bez mogućnosti povlačenja.
Opsesivno kompulzivni poremećaj (OCD) jedno je stanje koje se rješava terapijom za prevenciju izloženosti i odgovora. S ovim poremećajem, teške kompulzije nad kojima pacijent može opsjednuti mogu kontrolirati njegov život do te mjere da on nije u stanju u potpunosti funkcionirati. Naučiti kako kontrolirati kompulzije i opsesivno ponašanje često je najfrustrirajući aspekt upravljanja OKP-om. Uz prevenciju izloženosti i odgovora, pacijent uči kako se suočiti sa svojim opsesijama i konstruktivno se s njima nositi.
Prvi veliki korak u prevenciji izlaganja i reakcije je da se pacijent smjesti u situaciju koja mu tipično izaziva strah, opsesiju ili neku vrstu problema u njegovom svakodnevnom životu. Suočen sa situacijom, tada mu nije dopušteno djelovati prema svom normalnom negativnom odgovoru. Ova tehnika se općenito radi pod stručnim nadzorom za najbolje rezultate.
Primjer opsesivno-kompulzivnog poremećaja mogao bi biti pacijent koji pokazuje ponavljajuće ponašanje kao što je višekratno provjeravanje zaključanih vrata prije nego što ode. Uz izlaganje i odgovornu prevenciju, ovaj će pacijent naučiti kako se osjećati ugodno zaključati vrata samo jednom. Unatoč prisili da se okrene i više puta provjeri vrata, prisilit će se da ode i ne osvrće se. Pacijent možda neće biti uspješan u ranim fazama i može biti potrebno nekoliko pokušaja da se stječu novi obrasci ponašanja. Često pacijent s OKP-om možda neće moći otići ili zanemariti svoje kompulzije i opsesivno ponašanje. U tom će slučaju trebati intervenciju stručnjaka.
Prevencija izloženosti i odgovora također se može koristiti za liječenje drugih psihičkih poremećaja, kao što su fobije. Pojedinci koji pate od socijalne fobije, koja se manifestira u ekstremnim slučajevima anksioznosti kada su suočeni s društvenim situacijama, mogu imati koristi od ovog oblika terapije. Pacijent koji se suočava s izazovima kada se stavi u društvenu situaciju, kao što je upoznavanje novih ljudi, često može postati toliko uplašen da anksioznost može postati emocionalno osakaćena.
Bihevioralna terapija uključena u prevenciju izloženosti i odgovora smjestit će pacijenta u scenarij koji uzrokuje nevolju. Ako pojedinac normalno reagira pokazujući znakove panike i bijeg, te će radnje biti ograničene. To se može izvesti blokiranjem puta osobi ili nekom drugom preprekom. Iako se ova metoda nekima može činiti grubom, za mnoge pacijente može biti učinkovito sredstvo za liječenje.
U većini ekstremnih uzroka psihičkih poremećaja, prevencija izloženosti i reakcije možda neće biti uspješna. Neki slučajevi mogu zahtijevati opsežnije terapijske tehnike i lijekove ili lijekove protiv anksioznosti. Osposobljeni stručnjak može odrediti kada je daljnja intervencija potrebna za oporavak.