Preventivni udar je vojna akcija koja je osmišljena da neutralizira potencijalnu prijetnju ili da dobije izrazitu prednost protiv neprijatelja. Upitna je zakonitost preventivnih udara, jer se općenito smatraju uvredljivim radnjama osim u vrlo specifičnim okolnostima. Na primjer, preventivni napad na trupe koje se okupljaju u blizini državne granice mogao bi se smatrati opravdanim, dok nasumični zračni napad na poznatog neprijatelja možda nije pravno prihvatljiv. Unatoč raspravama o zakonitosti takvih akcija, mnoge su nacije tijekom povijesti koristile preventivne napade kao vojno oruđe.
Kada se razmišlja o preventivnom udaru, u odluku se obično uključuje nekoliko stvari. Prvi je pažljivo ispitivanje prirode prijetnje, pri čemu se konkretne prijetnje poput gomilanja trupa ili detonacije nuklearnih uređaja smatraju opravdanjem za preventivne napade. Analitičari također razmišljaju o vjerojatnosti očekivanog napada neprijatelja, vagajući stvari kao što su javne objave, obavještajne informacije i povijesne aktivnosti neprijatelja.
Općenito, vlade se također potiču da razmotre alternative prije nego što pređu na preventivni štrajk. Prilikom vaganja odluke o takvom štrajku, vladini dužnosnici gledaju na druge opcije poput diplomacije, sankcija i drugih alata. U idealnom slučaju, agresivnu akciju treba poduzeti samo ako su sve druge mogućnosti iscrpljene. Konačno, analitičari mogu razmotriti pravna i etička opravdanja za takav štrajk, kako bi vidjeli je li u skladu s odredbama Povelje Ujedinjenih naroda.
Za naciju koja napada, preventivni napad može biti moćno vojno oruđe, pogotovo ako se dobro izvede. Protivnička nacija može biti neuravnotežena i iznenađena napadom, dajući tako prednost naciji koja napada. Cilj je spriječiti daljnje vojne akcije demonstracijom sile, ali preventivni udar može oslabiti i vojne sposobnosti neprijatelja, što može biti prednost u dugotrajnom ratu ili vojnoj akciji. Preventivni napad također zahtijeva daleko manje vojnog osoblja od konvencionalnog napada ili invazije.
Nekoliko vlada preferira preventivne napade nego stvarne objave rata, jer te objave mogu zahtijevati sudjelovanje zakonodavnih tijela, za što je potrebno vrijeme. Preventivni štrajk može odobriti šef države i brzo ga provesti, što stvara element iznenađenja i minimizira javnu raspravu o tom pitanju. Međutim, zakonodavna tijela i građani mogu smatrati svoje vlade odgovornima za takve napade, a od članova Ujedinjenih naroda također se može očekivati da opravdaju svoje preventivne napade na međunarodnom forumu.