Regulatorni prijevod je prijevod dokumenata u svrhu ispunjavanja zahtjeva regulatornih agencija u određenim zemljama ili dijelovima svijeta. Ova vrsta jezičnog prijevoda obično ima za cilj učinkovito omogućiti regulatorima u stranoj zemlji da pregledaju prezentacije proizvoda, kako bi se mogli odobriti za tržišnu upotrebu. Ova vrsta prijevoda na visokoj razini zahtijeva posebne vještine, budući da je medicinsko područje visoko tehnički dio većine nacionalnih gospodarstava, a zahtjevi za međunarodnu medicinsku trgovinu mogu biti relativno složeni.
Oni koji su uključeni u prevođenje propisa moraju razumjeti sofisticiranu temu uključenu u preglede medicinskih proizvoda ili slične procese. Nešto od toga zahtijeva poznavanje međunarodnih standarda za medicinu ili znanost općenito. U drugim slučajevima, prevoditelji moraju razumjeti kako jezik jedne regije prema medicinskim standardima uskladiti sa standardima druge nacije ili regije, gdje se medicinska terminologija ili konvencije mogu bitno razlikovati.
Neki specifični alati mogu pomoći regulatornim prevoditeljima u nastojanju da svojim poslodavcima provedu učinkovitije međunarodne prezentacije. Poznavanje središnjih jezika podrijetla, kao što je latinski, može biti od pomoći, pogotovo jer se veliki dio modernog medicinskog jezika odnosi na ovaj klasični jezik. Poznavanje međunarodnog medicinskog kodiranja također može biti od koristi. Za prevoditelje je često ključno da dobro poznaju regulatorne agencije kojima se spremaju pozabaviti prevedenim tekstom.
Postoje i izazovi u prevođenju propisa koji se odnose na složenost dokumenata oko regulatornog odobrenja. Ti dokumenti mogu biti u mnogo različitih oblika, pri čemu dokumenti s proračunskim tablicama, napredni grafikoni i druge vrste vizuala mogu nadopuniti jednostavne tekstualne dokumente. Uobičajene vrste regulatornih prijevodnih dokumenata uključuju procjene rizika, tehničko pisanje o lijekovima ili medicinskim uređajima i općenite “dosjee” o proizvodu ili uređaju.
Neki stručnjaci opisuju namjenski proces za prevođenje propisa. Ovo počinje prikupljanjem odgovarajućih podataka iz izvora ili izvora, zatim uređivanjem kako bi se postigao željeni ton. Tekst tada može proći kroz različite razine objavljivanja prije nego što bude predstavljen na materinjem jeziku regulatora. Unutar ovog procesa često će postojati namjenski proces provjere činjenica ili čak proces nadzora ili pregleda u kojem jedna osoba može provjeravati rad druge osobe. To nije samo da bi se osigurao točan prijevod, već i da bi se postigla jasnoća u najvišim ciljevima dokumentacije, odnosno da se apelira na interese regulatora i pruži najbolju šansu za pozitivan ishod.