Prigovarač savjesti je netko tko se protivi ratu iz vjerskih, moralnih ili etičkih razloga. Mnoge nacije prepoznaju prigovarače savjesti i donijele su mjere za suočavanje s njima u vrijeme rata, pružajući alternativne načine služenja nacionalnom dobru. U zemljama koje zahtijevaju nacionaliziranu registraciju službe, prigovarač savjesti mora jasno izraziti svoja uvjerenja u vrijeme registracije, kako bi se slučaj mogao revidirati. Ako revizijska komisija utvrdi da je zahtjev za prigovor savjesti valjan, osoba se oslobađa vojne službe.
Tradicija prigovarača savjesti postoji stotinama godina. Mnoge kršćanske sekte odbacuju nasilje i rat. Društvo prijatelja i menoniti bile su dvije takve sekte koje su gurale promjene u 1600-im i 1700-ima. Kao rezultat prigovora savjesti pripadnika ovih religija, njihove su vlade počele prepoznavati potrebu za formalnim sustavom obrade. Mnoge nacionalne vlade uključuju prigovarače savjesti u svoje sustave vojne službe i dogovaraju se kako bi se prilagodile njihovim uvjerenjima.
Postoje dvije vrste prigovora savjesti. Prvi tip prigovarača savjesti ne želi služiti u borcu. U ovom slučaju, ako se od pojedinca traži da služi, njemu ili njoj će se dodijeliti neborbena potpora. U drugim slučajevima, prigovarač savjesti odbija bilo kakvu vojnu službu, jer ne želi ni posredno pridonijeti ratovanju. Ovisno o naciji, ovaj prigovarač savjesti može se suočiti s zatvorom zbog svojih uvjerenja. Međutim, češće se od tih osoba traži da služe na pozicijama koje su od koristi njihovim zajednicama, kao što su radna ekipa, pomoćnici starijih osoba i liječnička zanimanja.
Apsolutni pacifizam nije nužno potreban niti se očekuje od prigovarača savjesti. Mnogi prigovarači savjesti savršeno su spremni braniti se u trenucima potrebe, na primjer. Međutim, prigovarači savjesti vjeruju da rat nije prihvatljivo ljudsko ponašanje ili da rat neće riješiti društvene probleme.
Tijekom pregleda slučaja prigovarača savjesti, on ili ona će se obično pitati o vjerskim, društvenim i političkim pripadnostima. Vlada želi osigurati valjanost zahtjeva te osobe i da se zahtjev za statusom prigovarača savjesti ne postavlja kao odgovor na političko protivljenje određenom ratu ili vlastitom interesu. Pregledom će se utvrditi živi li pojedinac način života koji je u skladu s tvrdnjom o prigovoru savjesti na služenje vojnog roka.